Brazil je otpočeo s gradnjom prve nuklearne podmornice radi zaštite opsežnih, novoktrivenih izvora nafte u podmorju. U Kolumbiji se proizvodi toliko nafte da bi za nekoliko godina mogla dostići razinu proizvodnje koju je Libija imala prije rata. Na platformi koju su Kinezi sagradili u kubanskim vodama također se uskoro počinje bušiti.

Najveća jagma za naftom događa se u Sjedinjenim Američkim Državama, u Sjevernoj Dakoti gdje se iz škriljevačke formacije svakodnevno proizvede 400.000 barela nafte dnevno. Po prvi put u nekoliko desetljeća glavnina svjetske energije koncentrirana je u Sjevernoj i Južnoj Americi, a zapadnjačke naftne kompanije jure u potrazi za novim naftnim poljima. “Događa se povijesna promjena koja podsjeća na razdoblje prije Drugog svjetskog rata kad su SAD i njihovi susjedi bili glavni izvor nafte u svijetu”, kaže Daniel Yergin, američki povjesničar nafte. “U neku ruku doživjet ćemo novo uravnoteženje jer će zapadna hemisfera ponovno biti samodostatna.” Nagli naftni procvat zapadne hemisfere još je više zapanjujuć zbog činjenice da dvije glavne energetske sile, Venezuela i Meksiko, gotovo i ne sudjeluju u tome zbog državne politike zaštite domaćih resursa. Smatra se da Venezuela trenutno ima veće rezerve nafte nego Saudijska Arabija, čime se svrstala na vrhe OPEC-ove ljestvice. Da se više otvori stranim ulaganjima, prednost zapadne hemisfere bila bi još veća. Ne zna se do koje će mjere rastući utjecaj Sjeverne i Južne Amerike imati na promjenu energetske geopolitike; Bliski istok i dalje uvelike utječe na cijene nafte, njihova su naftna polja jeftinija u pogledu razvoja, a neke države u regiji imaju značajne zalihe. Međutim, nova crpljenja nafte u Sjevernoj i Južnoj Americi znak su da tehnologija nadjačava geologiju, naročito u dva najveća gospodarstva u regiji, SAD-u i Brazilu. Za formacije stijena u Teksasu i Sjevernoj Dakoti mislilo se da su neplodne, no nakon horizontalnog bušenja i hidrauličkog razdvajanja udarima vode, kemikalija i pijeska kako bi se oslobodila nafta, ostvaren je velik napredak.

Iako je zagađenje vode zbog te metode predmet žestoke rasprave o šteti za okoliš, tehnologija je ponovno oživjela zamrlu proizvodnju nafte u Sjedinjenim Američkim Državima, a očekuje se da će se do 2020. godine na škriljevačkim i drugim stjenovitim područjima dnevno crpjeti i preko dva milijuna barela nafte dnevno. SAD već proizvodi polovicu ukupne potrebe za naftom pa bi daljnji rast proizvodnje mogao smanjiti ovisnost o stranoj nafti. Još je veći izazov bušiti u podmorju u blizini Brazila, gdje su naftne rezerve smještene ispod 1,8 kilometara morske vode i slojeva soli koji su se formirali isparavanjem oceana u davna vremena. Petrobras, koji namjerava nadmašiti Exxon Mobil i prometnuti se u najveću naftnu kompaniju čijim se dionicama javno trguje, u ostvarivanje svojih ciljeva ulaže preko 200 milijardi dolara. “Brazil će do kraja desetljeća postati naftna velesila i ostvarit će opseg proizvodnje sličan Iranu”, kaže Pedro Cordeiro, konzultant za energetiku u Bain & Company, koji smatra da će se do 2020. godine proizvodnja nafte u Brazilu popeti na 5,5 milijuna barela dnevno. Strateški planovi gradnje nuklearne podmornice radi zaštite izvora nafte upućuju na ozbiljnost kojom se Brazil posvetio pretvaranju u svjetsku velesilu. “Nigdje se drugdje na svijetu ovoliko ne ulaže”, kaže Márcio Mello,bivši geolog Petrobrasa i izvršni direktor HRT-a, nove naftne kompanije sa sjedištem u Rio de Janeiru.

Analitičari smatraju da novi energetski profil zapadne hemisfere dovodi u pitanje dugogodišnju prevlast OPEC-a. Kanada je, tako, vodeći izvoznik naftnih derivata SAD-u, a slijedi je Meksiko. Crpljenje nafte iz kanadskog naftnog pijeska mogla bi se do 2020. godine udvostručiti na tri milijuna barela nafte dnevno, a govori se i o gradnji naftovoda do zaljevske obale SAD-a, što je potaknulo raspravu o učinku na okoliš. Ulagače iz drugih regija, ponajprije kineske naftne kompanije, privlači novi razvoj zapadne hemisfere zbog zaštite novih zaliha nafte ili znanja pomoću kojeg bi istražili vlastite terene. Kapacitet zapadne hemisfere u zadovoljenju potreba za gorivom daje joj konkuretnu snagu u odnosu na Irak i Libiju, koje već imaju dovoljno postojećih zaliha, no teško crpe naftu. “Sukobi na Bliskom istoku uvijek naštete proizvodnji nafte”, smatra Amy Myers Jaffe, zamjenica voditelja Energetskog programa Sveučilišta Rice u Houstonu. “Zbog toga bi se glavni dobavljači trebali zabrinuti jer se izgledi kreću u smjeru zapada.”

Simon Romero