Prema službenim podacima novog libijskog vodstva, u borbi protiv pukovnika Muamera Gadafija stradalo je od 30.000 do 50.000 mučenika, ne računajući njihove poginule neprijatelje. No u mrtvačnicama diljem Libije mrtvi se s obje strane zasad broje u stotinama, a ne tisućama, a nestalih je, prema Međunarodnom odboru Crvenog križa, tek 1000.

Možda brojke nisu potpune, no čak i da se pokaže da su triput veće i da su svi poginuli, ta bi brojka svejedno bila znatno manja od službenog broja stradalih. Broj ubijenih u ustanku nepobitno je stravičan čak i ako se ne uklapa u priču bivših pobunjenika o borbi Davida i Golijata, o ustanku protiv krvožednog režima u kojem su stradali deseci tisuća bespomoćnih i nevinih. Broj stradalih postao je i osjetljiv politički problem jer neki dužnosnici nove vlade ne žele objaviti stvarne brojke o žrtvama, a udruge za zaštitu ljudskih prava oprezno pristupaju konačnom stavu. Nova je vlast najavila da će krajnji broj ubijenih porasti kad se otkriju masovne grobnice u koje je Gadafijeva vlada skrila žrtve. Crveni križ je potvrdio 13 masovnih grobnica, a vlada, prema riječima koordinatora za humanitarna pitanja Prijelaznog državnog vijeća Muatteza Aneizija, spominje njih “dvadesetak”. “Gotovo svakog dana pronalaze se nove žrtve”, kaže Aneizi. Riječ “masovna” i nije točna jer su u dosad najvećoj grobnici pronađenoj u gorju Nafusah u zapadnoj Libiji zatečena 34 tijela. U mnogim drugim pronađeno je manje od deset tijela. U mnogo slučajeva čak se ni ne radi o grobnicama, već o kontejnerima i zgradama u kojima su ljudi smaknuti. Na 13 mjesta Crveni je križ izbrojao 125 poginulih, a 53 njih pronađeno je u hangaru u blizini zračne luke u Tripoliju. Iako možda nije stradalo onoliko pobunjenika koliko njihova strana tvrdi, nema sumnje da su mnogi skončali stravičnom smrću nakon što su zatočeni. Kad je Gadafijeva vlada pala, a ekstremisti pobjegli iz Tripolija i drugih uporišta, takvi su se ratni zločini često događali, što je i dokumentirano.

Međutim, ipak se, prema dostupnim dokazima, ne radi o tisućama slučajeva. Nema objašnjenja kako je vijeće došlo do brojke od 30.000 do 50.000 mrtvih ili kako je novi ministar zdravstva Naji Bakarat došao do tek skromnih 25.000 do 30.000. Mohammed alGhazwi, voditelj novoosnovanog Odbora za umrle pri Ministarstvu zdravstva, zadužen je za potvrdu broja poginulih, ali nije htio govoriti ni o kakvim brojkama. “Svakog dana nađemo novu grobnicu pa vam ne mogu dati točan broj”, kaže Ghazwi. U Tripoliju se nalaze dvije mrtvačnice, no većina žrtava koje stradaju nasilnom smrću završe u glavnoj bolnici u Tripoliju, gdje je, prema riječima predstavnika za medije Alija alKerdasija, zaključno s 25. kolovoza bilo 700 poginulih. Kerdasi kaže da je rodbina koja je došla u bolnicu tražiti svoje bližnje prijavila nestanak 600 ljudi. Na zidovima odjela za hitnu pomoć nalazi se 113 fotografija nestalih. U drugoj mrtvačnici u Zdravstvenom centru Tripoli Hossam Algedar, voditelj centra za nestale, nije dobio dopuštenje za objavljivanje broja umrlih i nestalih. Zidovi te bolnice oblijepljeni su fotografijama 127 nestalih. Algedar spremno potvrđuje brojku nestalih i poginulih koja se najviše spominje. “Moguće je da ih ima od 30.000 do 50.000”, kaže. Čak ni u Bengaziju, gdje je rat bjesnio tjednima prije intervencije NATO-a, žrtava nije bilo znatno više nego u Tripoliju.

Prema riječima Omara Babdousa, voditelja potrage pri Društvu crveni polumjesec u Bengaziju, potvrđena je smrt 850 ljudi u Bengaziju i okolici, a prijavljen je nestanak 1350 ljudi. U Misurati, gradiću znatno manjem od Tripolija i Bengazija, najviše je poginulih. Vlasti u Misurati potvrdile su, prema navodima Abu Bakra Triebea, voditelja Ureda za zdravstvo u Misurati, smrt 1083 pripadnika obiju sukobljenih strana te 2000 nestalih. Sidney Kwiram, predstavnica organizacije Human Rights Watch u Libiji, kaže da je prerano za ikakve zaključke. Moguće je da mnoge nestale u Surtu i dalje drže progadafijevske snage. Mnoge su pobunjenike pokopali prijatelji i rodbina kako bi izbjegli kontakt s vlasti. “U Tripoliju zbog straha više nitko svoje voljene ne vodi u bolnicu”, kaže Sidney Kwiram. Procjena broja umrlih temelji se na teoriji da je prije pada Gadafijeve vlade, kad su zatvori otvoreni, bilo 30.000 zatvorenika, a tek ih je 9000 pronađeno živo. Problem je u tome što nitko zapravo ne zna koliko je točno zatvorenika ondje bilo i nitko nije brojao koliko ih je pušteno na slobodu. “Brojke koje čujete u medijima čisto su nagađanje”, smatra Stefan Schmitt, forenzički antropolog udruge Physicians for Human Rights, koji je u Libiju došao savjetovati vlasti oko pitanja masovnih grobnica. “Prerano je da bismo išta mogli znati.”

Rod Nordland