Kad je predsjednik Dmitrij Medvedev na nedavno održanom političkom skupu stao za pozornicu, po podočnjacima se dalo zaključiti da noć prije vjerojatno nije oka sklopio. Publika je čekala čuti tko će sljedećeg proljeća upravljati Rusijom – Medvedev ili premijer Vladimir Putin – a to pitanje državu muči već mjesecima.

U međuvremenu su u zrakoplovnoj nesreći stradali članovi elitnog hokejaškog tima ovoga grada, što je tisuće ljudi zavilo u crno. Što će Medvedev učiniti? Hoće li odustati od pripremljenog govora i reći nešto o ovoj tragediji? Kad je došao trenutak da održi govor, Medvedev je odlučio držati se scenarija i održao tridesetominutni govor o pristupu raznolikosti. Jasno je što se događa. Medvedev se više nije spreman boriti za svoje radno mjesto. “U bilo kojoj drugoj državi ovo bi bila prilika za pokretanje naroda”, kaže Alexander Rahr iz Njemačkog vijeća za inozemne odnose. “Ili to ne smije učiniti ili ne želi.” Kriza ruskog državnog vrha započela je 2008. godine, kad je Vladimir Putin, najmoćniji i najpopularniji Rus, morao odstupiti s vlasti jer ruski ustav ograničava predsjedničku vladavinu na dva mandata. Došlo je do rješenja u obliku “tandema”. Mlađi i zapadnjačkiji Medvedev imenovan je predsjednikom, a Putin se povukao na položaj premijera, iako je zadržao status najmoćnijeg ruskog političara. Obojica su dala do znanja da bi se rado kandidirali na izborima 2012. godine, no očito nisu našli zajednički jezik jer službena Moskva već mjesecima stagnira. Usred krize došlo je do čudnog obrata, prema kojem Medvedev, kojeg zakonski štiti ustav, mora mjesecima čekati da mu Putin odobri kandidaturu. U svibnju je predsjednik na tiskovnoj konferenciji okupio 800 novinara, a činilo se da će objaviti nešto važno. No ubrzo je postalo jasno da od velikih najava neće biti ništa. U istom je razdoblju Putin otvoreno gradio vlastitu političku kampanju, što je rusko vodstvo itekako primilo na znanje. Dogovor oko predsjedništva polako se i sigurno kreće u korist Vladimira Putina. “Dijele se grupe oko Putina i Medvedeva”, kaže Aleksej Mukhin, ravnatelj Centra za političku informiranost u Moskvi. “Radi se o iskazu odanosti prema vođama.”

Nikolaj Zlobin, analitičar koji radi u Washingtonu, kaže da njegovi prijatelji u Moskvi toliko paze da ih ne bi smatrali pristašama Medvedeva da mu nisu čak ni odgovorili na pitanje hoće li prisustvovati Medvedevljevu političkom skupu. “Nitko si ne može priuštiti pogreške”, kaže Zlobin. “Svaka se sitnica može protumačiti kao da ste nečiji pristaša.” Između pedesetosmogodišnjeg Putina, koji je odrastao tukući se s lokalnim snagatorima, i četrdesetpetogodišnjeg Medvedeva, inteligentnog sina dvoje akademika, velika je razlika, no Putin je mlađeg kolegu imenovao svojim nasljednikom dijelom i zbog njegove odanosti. Iako Putin dosad nije javno kritizirao Medvedeva, svojom kampanjom želi poslati poruku da u svojeg štićenika više nema potpuno povjerenje. Putin je osnovao novu političku organizaciju, Sverusku narodnu frontu, održava skupove i suosjeća s radnicima čeličane u Magnitogorsku. Čak su i uzvanike Medvedevljeva političkog foruma autobusima vozili kraj dugog niza plakata s Putinovim likom, na kojima stoji moto “Rusija nas ujedinjuje”. Putinovo manevriranje možda se pokaže kao javni dokaz njegove dominacije prije nego što nastavi s tandemskim dogovorom, no ovo je ljeto uputilo na činjenicu da će Medvedev, ako ostane na vlasti, imati još slabiji položaj nego kad je prije četiri godine došao na vlast. No, onaj čovjek koji je stao za govornicu u Jaroslavlju bio je puno iskusniji, lica prekrivenog maskom umora, a govor koji je održao neće se ni po čemu posebnom pamtiti.

Ellen Barry; Alison Smale doprinjela izvještaju