Okrivljuju ih za širenje kolere, otimanje radnih mjesta i povećanje stope zločina, a danas, kad sjećanja na potres i spremnost na pomoć žrtvama blijede, Haićani su prisiljeni na deportaciju i spriječen im je ulazak u ovu zemlju.

Dominikanci se također služe novim zakonom kako bi djeci ilegalnih imigranata uskratili državljanstvo i, prema riječima grupa za zaštitu ljudskih prava, deportirali ljude koji su ovdje rođeni i već godinama žive. Deportacije su odraz nestrpljivosti zbog sporog oporavka Haitija te sve manjeg suosjećanja međunarodne zajednice za teške probleme Haićana. Država Haiti i međunarodne humanitarne udruge ne uspijevaju pružiti dovoljnu pomoć stotinama tisuća Haićana koji žive u kampovima i milijunima njih koji su ostali bez posla. “Ovaj je problem u neku ruku nerješiv”, kaže Robert Maguire, haićanski znanstvenik zaposlen na Sveučilištu George Washington u Washingtonu. “Istina je da je Haićanima u Dominikanskoj Republici i drugim zemljama bolje i zato odlaze.” Neke su države dopustile slobodan ulaz haićanskim migranatima i izbjeglicama nakon potresa koji je tu otočnu državu pogodio 12. siječnja 2010. godine, no to se očito bliži kraju. Visoki povjerenik Ujedinjenih naroda za izbjeglice uputio je zahtjev državama koje su primile Haićane da zaustave novi val deportacije jer su uvjeti na Haitiju i dalje kritični. Dominikanski dužnosnici tvrde da su podnijeli teret izbjeglištva i nedavnog vala migranata koji su došli u potrazi za poslom, a mnogo je i onih koji su se desetljećima probijali kroz slabo čuvane granice kako bi ovdje sjekli šećernu trsku, brali kavu i radili građevinarske poslove. José Ricardo Taveras, novoizabrani ravnatelj dominikanske uprave za useljeništvo, žestoko se obrušio na Ujedinjene narode, tvrdeći da ničime nisu usporili priljev Haićana. Naveo je da u Dominikanskoj Republici živi više od 500.000 Haićana, da se “nitko ne može oduprijeti takvoj invaziji” te da su dosad deportirane tisuće Haićana. Dominikanska Republika među prvima je Haićanima priskočila u pomoć nakon potresa; slali su timove za procjenu štete, hranu i lijekove, olakšali postupak odobrenja vize kako bi ozlijeđene mogli smjestiti u dominikanske bolnice te otvorili zone okupljanja pošiljaka pomoći.

Međutim, u toj je državi stopa nezaposlenosti od 14 posto jedna od najviših u Latinskoj Americi. Usto, kolera, je u listopadu prošle godine ubila gotovo 6000 stanovnika Haitija te više od 90 ljudi u Dominikanskoj Republici, od kojih su većina Haićani. Ovog su se proljeća u Santiagu, Taverasovu rodnom gradu, pojavili plakati na kojima se Haićane poziva da se vrate kući. Buknuli su prosvjedi zbog velikog broja izbjeglica, a jedan je dio migranata pobjegao iz zemlje. Međunarodna organizacija za migraciju ponudila je Haićanima po 50 dolara i pomoć u preseljenju ako napuste zemlju. Putem tog programa Dominikansku je Republiku napustilo preko 1500 Haićana. “Sve je bolje od uvjeta u kojima trenutno živimo”, kaže Bernier Noel, jedan od prijavljenih u program povratka. Potres mu je kuću u Haitiju sravnio sa zemljom, a danas se jedva čeka vratiti na Haiti. Alejandra Hernández, glavna savjetnica dominikanskog veleposlanstva u Washingtonu, kaže da je dominikansko ministarstvo zdravstva u mjesec dana nakon potresa utrošilo preko 11 milijuna dolara na pomoć Haićanima, a 2010. godine radilo se o 27 milijuna dolara. Međutim, kaže Alejandra Hernández, izbjeglice su teret jer se koriste zdravstvenim, zaštitnim i drugim uslugama. Njihov dolazak “nastavak je dugogodišnjeg uzorka gospodarske migracije, koja već godinama preopterećuje kapacitete naše države”, dodaje. Neki dan je skupina haićanskih migranata došla u crkvu kako bi se prijavila za povratak u Haiti. Pedite François u naručju je stiskao kći Ceditu. “Teško je naći posao”, rekao je. “Svaki dan bez posla znači novi dan bez hrane.”

Randal C. Archibold