Slučaj Sanader i Hypo vrh je ledenog brijega golemih razlika između hrvatskog i austrijskog pravosuđa. Bivšega hrvatskog premijera terete za proviziju od Hypa, dok se u Austriji odustalo od tog procesa protiv šefa Hypa jer ta provizija nije nezakonita.

Pravosudni košmar kroz koji Hrvatska prolazi mnoge velike procese, kao i Sanaderov, može odvesti na međunarodne instancije. Za razliku od austrijskog, hrvatski represivni sustav bavi se s dva atipična područja: jedno je vezano za Drugi svjetski rat (komunistički zločini), drugo za vrijeme Domovinskog rata (ratni zločini, privatizacijski kriminal i ratno profiterstvo). Ta područja ga obezglavljuju. Puno je snage potrebno da eventualno nešto izvede na čistac, pa i uz promjene Ustava i Zakon o nezastarjevanju ratnog profiterstva. Slijedi, dakle, teška bitka pravosuđa s pravom. Sve ukazuje, navode neki, da se pravna pitanja ne mogu rješavati sukladno pravilima međunarodnoga kaznenog prava, već političkim sredstvima. Kažu da to ne rezultira zadovoljenjem pravde te očekuju više natezanja oko pravnih pitanja nego oko činjeničnih. U prilog tome navode upravo redizajn načela zakonitosti. Također tvrde da zbog jake brige o nacionalnoj sigurnosti u Austriji, jednako kao i u Mađarskoj, što je otvoreno poručeno u vezi s Inom i Molom, nije realno očekivati njihov znatniji doprinos u rasvjetljavanju ratnoga i pretvorbenoga kriminaliteta u Hrvatskoj.