Svake godine kad se približava sezona tropskih ciklona, stanovnici ranjivih obalnih područja pripremaju se zabrtviti vrata i prozore ili pobjeći u unutrašnjost na prvo upozorenje. Majčica priroda često nije nimalo milosrdna prema živim bićima. Bilo da ih zovemo uragan, ciklon ili tajfun, tropske su ciklone jedan od “bičeva” s kojima ona povremeno udara po onima koji imaju nesreću živjeti na pogrešnom mjestu – a to zasad nije Hrvatska.

Uragan Irena danima je bio neslavni junak u vijestima svih svjetskih medija, iako se na koncu pokazao manje ubojitim od predviđanja. Kad je Irena prošle nedjelje stigla do svoje mete New Yorka, već je bila oslabila, izgubivši epitet uragana. Poginulo je tucet ljudi, no dva je milijuna ostalo bez struje, od kojih pola milijuna na duže vrijeme. Ako su ljudske žrtve bile podnošljive, u usporedbi s uraganima drugdje u svijetu, materijalna je šteta bila golema te je do 1. rujna bila procijenjena na 13,1 milijardu. Poučeni iskustvom mnogo strašnije Katrine otprije šest godina, Amerikanci su se na Irenu pripremili temeljitije, na što mogu biti ponosni, makar su njihovi napori bili u neskladu sa stvarnom opasnošću. Važnu je ulogu u mobilizaciji Njujorčana pred prijetnju katastrofom odigrao gradonačelnik Michael Bloomberg, multimilijarder i osnivač istoimene kompanije za financijsko informiranje.

Nenadmašna Katrina
Katrina je u svakom pogledu bila višestruko gora od Irene, pokosivši preko 1800 žrtava i uzrokovavši štetu od 108 milijardi dolara. Ovaj je uragan udario o južnu obalu Sjedinjenih Država 29. kolovoza 2005. snagom četvrte kategorije, iako je tik prije obale spadao u najvišu, petu kategoriju. Oluja se prostirala 180 kilometara od svog središta, a s njom povezani vjetrovi dosezali su brzinu od 255 km/h. Najgore je pogođena bila Louisiana, ponajviše njen najveći grad New Orleans. Budući da njegov velik dio leži ispod morskog nivoa, nasipima je zaštićen od prodora vode, no oluja je srušila nasipe i otvorila put bujici. Stotine su tisuća ljudi postali beskućnici, a mnogi su se poplavljenim krajevima kretali u gumenim čamcima. Osamdeset posto grada i 180.000 domova našlo se pod vodom, a dvadeset posto od 500.000 stanovnika nije uspjelo pobjeći, ostavši zarobljeno bez struje, hrane i pitke vode. Dok su se američke vlasti predomišljale što bi valjalo poduzeti, grad se pretvarao u otrovnu smjesu otpada, kemikalija i tijela ljudi i životinja.

Pomoć je toliko kasnila da su mnogi stanovnici proveli dane na krovovima ili na tavanima. Dobar dio policajaca spontano je napustio službu, što je pogodovalo bandama, koje su terorizirale preostale stanovnike – većinom siromašne crnce. Sve se to događalo unatoč višegodišnjim upozorenjima stručnjaka da je New Orleans uraganom najugroženiji američki grad, te drugi najranjiviji na bilo kakvu prirodnu katastrofu (prvi je San Francisco, koji leži na trusnom području). Američki dužnosnici, koji su tako amaterski reagirali na katastrofu, bili su u roku od nekoliko tjedana tiho smijenjeni, dok je narod zaprepašteno pratio ne samo katastrofu koja se odvijala, već i nesnalaženje odgovornih u krizi koja je bila sve samo ne neočekivana. Otud tolika halabuka oko Irene: vlasti su od 2005. do danas svladale lekciju.

Ako je Katrina bila najskuplja olujna katastrofa u dolarskom pogledu, koje su pokosile najviše žrtava? Lako je pretpostaviti da to nisu oluje koje su pogodile industrijski svijet, već slabije razvijene azijske zemlje. Tipično je za siromašnije krajeve da prirodne katastrofe u njima izazivaju više žrtava, a manju materijalnu štetu zbog slabije razvijene infrastrukture i manje zaštićenosti pučanstva. Eto zašto sve oluje s najviše žrtava nose azijsku adresu: na tom se kontinentu preklapaju tri ključna uvjeta za najubojitije oluje – topla mora, gusta naseljenost i siromaštvo.

Ciklon kod Bhole (1970.)
Oluja koja nosi naziv najpogubnije nastala je od ostataka Nore, prethodne oluje, koja je prvo harala po Južnom kineskom moru, a potom se selila prema zapadu, preko Malajskog poluotoka. Novoformirana je oluja 8. studenog udarila Istočni Pakistan – današnji Bangladeš – postojanom brzinom vjetra od 190 km/h i s povremenim udarima od 220 km/h. Dok je tutnjala Bengalskim zaljevom snagom uragana treće kategorije, izazvala je stravične posljedice: u regiji grada Bhole najmanje je pola milijuna ljudi poginulo, cijela su sela izbrisana, usjevi uništeni, a materijalna je šteta iznosila pola milijarde današnjih dolara. Pripreme za oluju i same akcije spašavanja i pružanja pomoći bile su otežane zbog neprijateljstva između većinski hinduske Indije i muslimanskog Pakistana, tada podijeljenog na Zapadni i Istočni. Ciklon je imao dalekosežnih političkih posljedica. Loša reakcija pakistanske vlade na katastrofu dovela je do previranja, iz kojeg se rodila nezavisna država Bangladeš.

Kalkutski ciklon (1737.)
Budući da se ova nevolja dogodila prije 274 godine, podaci o njoj su oskudni, no pretpostavlja se da je bila grozna skoro kao Bhola. Moderni stručnjaci su iz raspoložive dokumentacije zaključili da je moralo poginuti oko 300.000 ljudi unutar i oko Kalkute. Najuvjerljivija su svjedočanstva mornara s trgovačkog broda, koji su zapisali da su golemi valovi nošeni olujom uništili na stotine brodica i poharali sela uz obalu.

Tajfun kod Hai Phonga (1881.)
Glavna žrtva ove katastrofe u rangu kalkutskog ciklona bio je vijetnamski grad Hai Phong u Tonkinškom zaljevu, kasnije poznatom i iz Vijetnamskog rata. Oluja je udarila o obalu uz vjetrove koji su puhali brzinom od 170 km/h, a stihija je ubila približno 300.000 ljudi. Isti je grad pogođen tropskom olujom slične snage i 2005., no tada su žrtve bile mnogo manje. Stabilna je urbana jezgra dobro podnijela tajfun pa je poginulo samo 150 ljudi.

Kemijska industrija

‘Europa bez kemijske industrije postaje ovisna i ranjiva’

Izgradnja mreža autocesta

Hrvatska na europskoj prometnoj karti: autoceste kao temelj logistike i trgovine 

Ciklon kod Backerganja (1876.)
Ova se oluja formirala iznad Bengalskog zaljeva i odande se kretala sjeverozapadno prema kopnu uz brzinu vjetra od 220 km/h po danasnjim procjenama. Olujni je val visok 12 metara prodro u ušće rijeke Megna u regiji Backerganj u današnjem Bangladešu i poplavio okolna područja. Stihija je odmah pokosila 100.000 ljudi, a još ih je toliko umrlo od gladi i bolesti uzrokovanih olujom.

Ciklon Nargis (2008.)
Najsmrtonosnija je tropska ciklona zadnjih dekada. Podivljala je priroda nasrnula na Mijanmar (bivšu Burmu) 2. svibnja 2008. vjetrom od 180 km/h i udarima koji su dosezali 230 km/h. Ta je oluja, ekvivalentna uraganu četvrte kategorije, usmrtila najmanje 146.000, a još ih je na desetke tisuća nestalo, a vjerojatno također poginulo. Dva i pol milijuna ljudi ostalo je bez krova nad glavom, a šteta je procijenjena na 10 milijardi dolara. Razmjerima katastrofe pridonijela je vladajuća mijanmarska vojna hunta, koja se dugo opirala pokušajima zapadnih zemalja – osobito Sjedinjenih Država – da dostave pomoć. Kad je hunta napokon prihvatila pomoć posredstvom Ujedinjenih naroda, za mnoge je žrtve bilo prekasno.

Ciklon kod Chittagonga (1991.)
Oluja maksimalne pete kategorije jurila je Bengalskim zaljevom prema Bangladešu brzinom od 260 km/h. Krajem travnja, vodeni val od šest metara prodro je duboko na kopno kod grada Chittagonga, usmrtivši najmanje 140.000 ljudi, dok ih je 10 milijuna izgubilo dom. Dio stanovnika zahvaćenog područja našao je utočište u skloništima izgrađenima nakon ciklona kod Bhole 1970., no većina nije bila upozorena, primivši na sebe puni udar stihije. Materijalna šteta procijenjena je na 1,5 milijardi dolara, a osim kuća najteže je stradala luka u Chittagongu. Tamo je vjetar podigao deset tona tešku dizalicu i odnio je do mosta na rijeci Karnaphuli, koji je od udarca pukao popola.

Supertajfun Nina (1975.)
Oluja je rođena u Filipinskom moru 29. srpnja i odande se kretala jugozapadno, suprotno od kopna. No, dva dana kasnije, okrenula se sjeverno, prema Kini. Drugog kolovoza dosegla je vrhunac, jureći brzinom od 250 km/h, no srećom je udarila u brdovito područje, gdje se istrošila i oslabila. Iako je promašila veće gradove, ubila je najmanje 120.000 ljudi i uzrokovala 1,2 milijarde dolara štete, uključujući rušenje šezdesetak brana.

Tajfun kod Šantoua (1922.)
Taj je tajfun uočen 27. srpnja kraj Karolinskih otoka u Tihom oceanu, odakle se pomicao prema sjeveru. četiri dana kasnije, probio se u Južno kinesko more, prešao filipinski otok Luzon i 2. kolovoza napao kineski grad Šantou. Vjetar brzine 170 km/h podigao je nivo mora za četiri metra, uništivši mnoge brodove, dok je druge otpuhao tri i pol kilometra prema sjeveru. Broj poginulih procijenjen je na 65.000.

Veliki vjetar

Tri naziva za jednu katastrofu
Uragan, tajfun ili ciklon? To su tri imena za istovrsnu vremensku nepogodu, a koriste se ovisno o lokaciji na kojoj se ona dogodila. Iz tradicionalnih motiva i konvencije, tropska ciklona nad sjevernim Atlantikom i nad istočnim Pacifikom – dakle uz američku obalu, naziva se uraganom; uz azijsku obalu Pacifika nosi ime tajfun, a u Indijskom i južnom Pacifiku ciklon. Ova terminološka podjela potječe od lokalnog nazivlja za žestoke oluje. Dai-fung na dva istočnokineska dijalekta znači “veliki vjetar”, a hurakan na jeziku karipskih Indijanaca Aruak naprosto “oluja”. Ciklon je pak grčka riječ koja označava ono što se vrti, ciklira, kao što se tropska ciklona okreće oko svog središta – oka.

Valovi ne slabe

Vodeni zid
Uragan se hrani toplinom i vlagom od morske vode i prelaskom na kopno gubi snagu, ostajući bez napajanja. No, ako se opet preseli na more, može opet ojačati. Iako većina uragane poima kao oluje s jakim vjetrom, najveću štetu obično uzrokuju poplave. Snaga uragana redovno opadne kad udari o kopno, no to ne oslabljuje val koji je nastao dok je oluja bila na vrhuncu. Tako je, primjerice, Katrina pala u treću kategoriju kad je zahvatila Louisianu, ali se na kopno prelio ogroman vodeni zid kojeg je oluja pokrenula dok je bila iznad mora u maksimalnoj, petoj kategoriji.

Rođen u oluji

Razvoj nepogode
Da bi se tropska ciklonska oluja kvalificirala kao uragan (odnosno tajfun ili ciklon), potrebno je da brzina njenih vjetrova premašuje 120 km/h. Snaga uragana ocjenjuje se po Saffir-Simpsonovoj skali od pet kategorija, pri čemu u najjaču, petu kategoriju spada uragan s vjetrom od 251 km/h naviše. Uragani se rađaju iz grmljavinskih oluja, koje jačaju i poprimaju cikličko kretanje, ako su okolnosti za to povoljne. Okolnosti u kojima oluje prerastaju u uragan su niski tlak u središtu, vrlo toplo more i odsustvo vjetra koji bi puhao u smjeru oluje i slabio je. Ciklonske oluje razlikuju se od tornada ili pijavica po tome što se ove odvijaju na kopnu, zauzimaju mnogo manji prostor i kraće traju.