Kada dođe do panike na tržištu, većini ulagača u interesu je što prije riješiti se dionica. Takav scenarij dogodio se i početkom kolovoza na domaćoj burzi nakon što su nekoliko dana ranije gotovo svi svjetski indeksi u jednom su danu pali najviše u posljednje dvije godine. Snižavanje rejtinga Americi tada je ulilo strah i među domaće ulagače pa je počela masovna prodaja dionica. Iako su većinu najatraktivnijih dionica tada pokupovali mirovinski fondovi, dio njih morali su kupovati specijalisti odnosno “market makeri”. Na Zagrebačkoj burzi, podsjetimo, još su uvijek samo dva market makera, Erste banka i Raiffeisen banka, a specijalisti su za dionice Atlantic grupe, odnosno Uljanik plovidbe.

Navala na prodaju
“Pritisak prodavatelja je bio velik. Erste se obvezao ispunjavati dogovorene obveze – prisutnost na tržištu s minimalnom količinom na kupnji i prodaji, te maksimalnom razlikom u cijeni, minimalno 60 posto vremena”, izjavio je za Poslovni dnevnik Goran Hoblaj, voditelj Službe trgovanja vrijednosnim papirima u Erste banci. To znači da specijalist u svakom trenutku mora jamčiti da će po određenoj cijeni kupiti ili prodati dionicu. Hoblaj ističe da je, s obzirom na to da je u određenom trenutku tijekom panike bilo vrlo malo naloga za kupnju dionica Atlantic grupe, a prodavatelja pak znatan broj, prisutnost specijalista isključivo pozitivna za tržište.

Rekordni pad cijene
Tog “crnog ponedjeljka” 8. kolovoza dionica Atlantic grupe pala 7,04 posto uz izuzetno visoku likvidnost od 6,1 milijun kuna. Ujedno, to je i najveći dnevni pad Atlanticove dionice od sredine veljače 2009. godine, dok je promet bio najviši od listopada prošle godine. Premda je idućeg dana nastavljen njezin pad od tri posto, u međuvremenu se Atlanticova dionica cjenovno stabilizirala i trgovanje poprimilo uobičajen uzorak s dnevnim prometima do najviše dva milijuna kuna. Obveze market makera su, dodaju pak iz Raiffeisen banke, da pridonose likvidnosti tržišta u nepovoljnim uvjetima, odnosno da spriječe pretjerane oscilacije cijene bez konkretnog povoda u fundamentima kompanije ili samog tržišta. “Banka je preuzela obavezu market makera na Uljanik plovidbi i obvezna je u svakom trenutku držati se akcija koje ta obveza propisuje”, poručuju iz RBA.

Dugoročna zarada
“Specijalist u teoriji zarađuje na razlici kupovne i prodajne cijene u mirnim vremenima, a nepovoljna su nagla jednosmjerna kretanja cijena u bilo kojem smjeru. U praksi, najbitnije je pozicioniranje specijalista – više dionica u portfelju znači veći rizik, slično kao i kod ostalih sudionika na tržištu”, objašnjava Hoblaj. Za razliku od Erstea, s Uljanikom plovidbom RBA nije imala puno posla. Protrgovano je samo 443.000 kuna vrijednosti dionica koje su pojeftinile 6,51 posto, a već idućeg dana prekinuta je panika, a cijena porasla 0,6 posto na 504 kune po dionici. “RBA nema obvezu u smislu kupnje ili prodaje dnevne količine nego samo održavanje cijene prodaje i kupnje u propisanom vremenu. Taj podatak je jednostavno provjeriti kroz depozitorij, a radi se o oko 30 posto cjelokupnog dnevnog prometa”, kažu u RBA. Ulagači koji prodaju dionice Atlantica ili Uljanik plovidbe, ne mogu znati radi li se o nalogu market makera ili nekog drugog investitora. “Sve je to vidljivo kroz dubinu tržišta i market making se zapravo pojavljuje kao svojevrsna brana u mogućim oscilacijama cijene kada nije prisutna likvidnost na tržištu bez obzira na smjer kretanja cijene dionica. U dugoročnijem razdoblju nepisano pravilo je da market maker generalno kupuje više dionica kada dionica pada, odnosno prosječno više prodaje kada dionica raste. Sve je u svrhu smanjenja volatilnosti na tržištu, povećanja likvidnosti i ono što je najbitnije, stvaranja sigurnosti malom investitoru koji želi biti siguran da će svakodnevno moći kupiti ili prodati istu količinu u određenom rasponu cijene”, zaključuju u RBA.