U nizu loših vijesti vezanih uz franak napokon i neke barem malo smirujuće. Iako je prema tečajnici HNB-a srednji tečaj franka u petak iznad sedam kuna, u međubankarskim kotacijama na deviznim tržištima u četvrtak poslije podne euro je prema franku ojačao (na 1,06) čime se i tržišna vrijednost franka prema kuni ponovno vratila malo ispod sedmice (stanje oko 16 sati).

Za ambijent u kojemu Vlada i banke pokušavaju do kraja ovog tjedna, odnosno početka idućega doći do kompromisa oko modela pomoći građanima pogođenim rastom franka, takva vijest je sigurno kakvo-takvo olakšanje, kaže prvi čovjek jedne banke. Za banke su pak ohrabrenje donijele i najave guvernera Željka Rohatinskog o podršci koju je spreman dati ekonomski i pravno održivom rješenju.
Za bankare je, naime, važno da za iznos razlike obračunskog i tržišnog tečaja pri konverziji kredita HNB neće inzistirati na standardnoj klasifikaciji plasmana jer bi izdvajanje rezervacija bilo značajno dodatno opterećenje. Usto, svako smanjenje regulatornog troška kroz obvezne pričuve, što je kao mogući dodatni potez najavio Rohatinski, dobro im dođe.

Trenutno se u bankama užurbano prikupljaju podaci o strukturi stambenih kredita, s obzirom da su i u Vladi očito ocijenili da bi se pomoć trebala ograničiti prema nekim socijalnim kriterijima. Sve će ih na kraju objediniti Hrvatska udruga banaka i predočiti ih Vladi. Tek tada će se znati koliki je ukupan iznos kredita koji bi bio obuhvaćen modelom i time bio predmetom (pre)raspodjele troška u intervenciji kroz model koji će se dogovoriti.

Sve tri strane očito su suglasne da bi obračunski tečaj, neovisno o tome koja će tehnička izvedba modela prevagnuti, morao biti iznad 6 kuna za franak a ne 5,8, kako se iz Vlade prvotno olako najavljivalo. ‘Diskont’ u odnosu na tržišni tečaj, računa se, ne bi smio biti veći od 10-15 posto. Isto tako, čini se da su i u Vladi svjesni da se rok trajanja modela ne bi smio protegnuti na deset godina i da je za premoštavanje uputnije odrediti rok od 3-4 do najviše pet godina.
Do konačnog dogovora s Vladom, međutim, još je dosta toga što tek treba usuglasiti. Još je otvoreno pitanje hoće li se provedbeno rješenje osloniti primarno na koncept tzv. balon kredita ili na porez bankama na aktivu u CHF kojim bi im se određeni iznos uzeo (prema aktualnim prijedlozima, oko 900 milijuna kuna), a potom opet usmjerio za pokrivanje razlike tečaja pri konverziji.

Kako se još uvijek računa i na mogućnost da uporište konačnog dogovora o konverziji uz arbitražni tečaj ostane na konceptu ‘kredita s ostatkom vrijednosti’ bankari za pregovore paralelno ustrajavaju na pitanju obračuna kamate za taj ostatak vrijednosti umjesto prvotnog Vladina plana o tome da se taj dug koji bi se na neki rok ostavio po strani (tj. ne bi se otplaćivala razlika tečaja) ne ukamaćuje.

Stavovi Vlade i banaka ubrzano će se brusiti i tijekom vikenda. Vladi se žuri jer joj je jako stalo da se prije izbora građanima koji će biti obuhvaćeni modelom isporuče barem dvije smanjene rate
kredita.