Gotovo dvije godine nakon što je Citigroup razbjesnio dvanaest zemalja Europske Unije tajnim kodom trgovanja u transakcijama na tržištu obveznica, tada nazvanim Doktor Zlo (Dr. Evil), dioničari ove najveće svjetske bankovne grupacije osjećaju posljedice debakla. Od 2. kolovoza 2004. godine, kad je Dr. Zlo otkriven, Citigroup je sudjelovao samo u 2,3 posto izdanja od 155 milijardi eura obveznica od tad izdanih od strane država, što čini samo jednu petinu nekadašnjeg vodećeg tržišnog udjela od 10,1 posto u 2003. godini.

Težak pad
I dok je 26 milijuna dolara kazne koje je Citigroup platio jednako pogrešci u zaokruživanju u izračunu godišnje zarade banke, američki div izgubio je priliku priskrbiti si unosne naknade od aranžiranja izdanja državnih obveznica i prodaje državnih dioničkih udjela, kao što je bila nedavna prodaja francuskog 7 milijardi dolara vrijednog udjela u Groupe Caisse d’Epargne. Citgroup je danas među savjetnicima za privatizaciji u Europi na četrnaestom mjestu na koje je pao s trećeg. Prema specijalistu za gospodarski kriminal Sveučilišta u Cardiffu Michaelu Leviju, to bi trebala biti pouka ostalim tvrtkama da regulatori nisu jedini tržišni igrači o kojima treba voditi brigu kod ovakvih nekorektnih odluka: “U ovom slučaju nije riječ o šteti nanesenoj kaznom nego gubitkom ugleda.” Britanski je financijski regulator u lipnju 2005. presudio da se Citigroup nije obazirao na rizike ili posljedice kada je šestorici posrednika u Londonu dozvolio da prodaju u 18 sekundi 12,8 milijardi eura u vrijednosnim papirima i zarade time što su ih sedam minuta kasnije kupili po nižim cijenama. Nitko od brokera nije kažnjen, a četvorica su otišla iz Citigroupa u druge kompanije. Od Dr. Zlo transakcije Italija i Austrija, nekad najbolji klijenti Citigroupa u Europi, izbjegavaju tu banku. Deutsche Bank, najveća europska banka i najprofitabilnija newyorška banka Goldman Sachs nadomjestile su Citigroup na mjestu najtraženijeg aranžera na europskom tržištu državnih obveznica. Od potpisivanja obveznica Deutsche Bank zaradila je 29 milijuna dolara, otprilike tri puta više od Citigroupa. Goldman Sachs je od prodaja dionica pet europskih državnih tvrtki tako zaradio više od 83 milijuna dolara, opet tri puta više od Citigroupa. Kontinuirani gubici od poslijedica Dr. Zla, inicirani deset mjeseci nakon dolaska Charlesa Princea na čelno mjesto Citigroupa, pokazuju kako je teško obnoviti ugled nakon kršenja zakona i regulatornih pravila.

Prince na udaru
Regulatori su u Japanu u rujnu 2004. zatvorili Citigroupovu banku zbog nekontroliranja pranja novca, a u Sjedinjenim je Državama Prince potrošio 4,6 milijardi dolara kako bi pobio optužbe za sudjelovanje banke u skandalu Enron. Iako Citigroup ostaje najprofitabilnija svjetska banka, kompanija je u opasnosti da izgubi titulu najveće po tržišnoj vrijednosti, koju nosi još od 1998. kad je Citigroup spojen s Travelers Group Inc. Dioničari banke nisu nimalo sretni Princeom, jer ih je pod njegovim vodstvom banka u četiri od posljednjih pet tromjesečja razočarala, a cijena dionice pada. U poslu u kojem je ugled sve, Citigroup se nalazi pred velikim iskušenjima.

Posao dug sedam minuta
Drugog kolovoza 2004. godine brokeri Citigroupa prodali su u Londonu 11,3 milijarde eura državnih obveznica u 18 sekundi koristeći MTS sistem trgovanja obveznicama. Sljedećih 1,5 mlrd. eura obveznica prodano je na drugim burzama. Brokeri su planirali prodati samo osam do devet mlrd. eura obveznica i nisu očekivali da bi sistem mogao tako dobro funkcionirati. Nakon sedam minuta počeli su kupovati nazad 3,8 milijardi eura obveznica nakon što im je pala cijena. Kupili su i 66.214 futures ugovora i tog dana zaradili 18,5 milijuna dolara. Kad je Citigroup prodao obveznice, cijena njemačkog desetogodišnjeg bund futuresa pala je sa 114,59 na 114,33 bodova ili 2,6 eura za svakih tisuću eura futures ugovora, pa ostali brokeri koji su kupili obveznice nisu imali vremena zaštititi se.