Nerealno bi bilo očekivati procvat u privlačenju ulagača u tako kratkom vremenu, usto dojam je da je Domagoj Milošević dosad više snimao stanje

Nije nelegalno imati jake ambicije i biti optimističan. Dapače, da takve signale glede dolaska ulagača ne daje potpredsjednik Vlade Domagoj Ivan Milošević, zasigurno bi zaslužio velike kritike. Unatoč njegovim najavama kako slijedi snažan investicijski oporavak Hrvatske, nakon što smo se lani spustili na razinu priljeva stranih ulaganja iz poslijeratne 1996., puno bi bolji dojam ostao da je svoja očekivanja o povećanju atraktivnosti Hrvatske u očima investitora bazirao na nekim drugim temeljima osim na zaključenju pristupnih pregovora i punopravnom članstvu u EU za nešto manje od dvije godine.

Njegova je prezentacija rezultata prvog polugodišta mandata u Vladi izazvala reakcije, tim više što je prilično tiho radio pa je mnoge iznenadilo javno prikazivanje promjena i projekata koji su pokrenuti od njegova dolaska. Bilo je, istina, zakonodavnih korekcija u kojima je sudjelovao, pa i zamrzlih projekata poput Fantasylanda u Samoboru koje je pomaknuo s mrtve točke. No dojam je da je kao čovjek koji je došao iz realnog sektora dosad samo snimao situaciju i da će prve ozbiljnije poteze poduzimati tek u drugom dijelu godine, počevši s osmišljavanjem promotivne kampanje za privlačenje ulagača. No tada već dolaze izbori.

Nerealno bi bilo očekivati procvat u bilo kojem segmentu rada izvršne vlasti u tako kratkom vremenu, a pogotovo u području privlačenja ulagača. Tim više što je za odluke da se kapital donese u određenu zemlju potreban ne samo promotivni angažman jednog člana Vlade nego i predan rad svih razina vlasti, od državne do lokalne. Za posao koji sada obnaša Milošević bere sve pluseve ili minuse koje naš cjelokupni sustav zaslužuje u praksi. I što smo kao društvo više usmjereni prema razvoju i jačanju gospodarstva, to će Milošević biti uspješniji u svom poslu u Banskim dvorima.