Na ovom su se mjestu u dva različita vremena odigrala dva zanimljiva događaja. Prije više od 130.000 godina, za vrijeme ledenog doba, ledenjak je napravio jamu na vrhu grebena visokog 2700 metara, blizu današnjeg grada Aspena u Stjenjaku Colorada. Ta se depresija ispunila otopljenim snijegom, pa su desecima tisuća godina onamo odlazili piti, a počesto i ugibati, divovi iz razdoblja pleistocena: mamuti, mastodonti, kopneni ljenivci veličine grizlija, golemi bizoni, deve i konji. Drugi je događaj više nalikovao sprintu.

Znanstvenici su imali samo 70 dana za pretragu drevnih sedimenata s dna jezera u nadi da će pronaći ostatke tih životinja iz davnina. Utrka s vremenom otpočela je 14. listopada, kad su radnici na brani umjetnog jezera predali muzeju prve kosti fosila mlade mamutice, a trajala je do kraja lipnja, kad su se nastavili radovi na izgradnji rezervata. Naime, prema ugovornim obvezama, umjetno jezero u Snowmassu, odnosno apartmani i skijaške kolibe moraju se dovršiti pred kraj ove godine, prije prvog snijega.Iako se iskopavanje odvijalo vrtoglavom brzinom, znanstvenici kažu kako ih je iznenadilo nevjerojatno bogatstvo samog nalazišta. “Brzina kojom se sve ovo događalo toliko je suprotna od svih uobičajenih znanstvenih postupaka – od otkrića do završetka radova na jednom od najvećih nalazišta u povijesti za manje od devet mjeseci”, izjavio je Kirk R. Johnson, glavi kustos Prirodoslovnog muzeja Denvera te voditelj navedenog projekta. “U samo jednom danu, pronalazili bi po nekoliko stotina kostiju.” Radi se o visokim predjelima Stjenjaka tijekom razdoblja vrlo toplog vremena diljem svijeta poznatog kao interglacijal Sangamonij, prije 125.000 do 75.000 godina. Znanstvenici tvrde kako na ovoj visini u Sjevernoj Americi dosad nije pronađeno ovako očuvano nalazište. Svakoga je dana ovdje na Sniježnom Mastodontu, kako su spretno nazvali lokaciju, preko 50 znanstvenika, dobrovoljaca i stažista lopatama kopalu po koritu drevnog jezera. Cilj im je bio: do isteka roka pomno pregledati 6350 metričkih tona sedimenta. Izvučeno je preko 4500 fosilnih uzoraka 20 različitih životinjskih vrsta.

Prema početnim procjenama, staro je jezero na vrhu grebena vjerojatno postojalo čak 100.000 godina, a onda ga je prašina nošena vjetrom prekrila, pa se 50.000 godina prije nego što su prvi ljudi stupili na američki kontinent ono pretvorilo u planinsku livadu. Slojevi sedimenta otkrivaju nam razdoblja u kojima je krajobraz oko njega bio tundra, što znači da je bilo prehladno za rast stabala, ali i vremena kad su goleme šume obrubljivale njegove obale. “Mislim da će se u konačnici upravo to pokazati najvrjednijim. Naime, sada imamo vrlo jasnu sliku kako je izgledao Stjenjak prije pojave ljudi”, rekao je Ian Miller, kustos za paleobotaniku u denverskom muzeju. Jedan je gospodarstvenik iz Wisconsina još 1958. godine kupio komad zemljišta na kojem se nalazi dno isušenog jezera. Tada je ono bilo tek još jedna livada na kojoj su pasle ovce. No, zbog povećane potražnje za vodom u dolini Snowmass, inženjeri su počeli razmatrati najpogodnije mjesto za umjetno akumulacijsko jezero. Tako su počela iskopavanja, pa i prva otkrića kostiju prošle jeseni, a sve će to u velikom povijesnom krugu završiti tako što će se na livadi ponovno naći jezero. S obzirom da je nalazište prestaro za metodu datiranja radioaktivnim izotopom ugljika, koja određuje starost samo do 5000 godina, morat će se koristiti druge, složenije metode. Primjerice, iz mulja se izdvajala prastara pelud koja će se usporediti s ostalim klimatskim pokazateljima.

Ključni uzorci ispitat će se te će se odrediti prisutnost važnih znakova razdoblja, poput vulkanske prašine i pepela.U nekim se slojevima tla nalazi manje kostiju, dok ih je u drugima više, što, prema riječima doktora Johnsona, daje naslutiti kako će nam ovo jezero ispričati nekoliko različitih priča. Veliko pitanje jest kako su velike klimatske smjene zabilježene u slojevima tla utjecale na životne navike velikih životinjskih vrsta koje su nekoć obitavale na tom prosotru. Je li klima u interglacijalnom razdoblju, kada je temperaturni vrhunac dosegnut prije oko 110.000 godina, bila dovoljno topla te tijekom cijele godine na takvoj visini omogućila normalan život rođacima obitelji slonova i ostalim životinjama, poput deva i ljenivaca?“Interglacijalno razdoblje nije bilo baš sjajno za očuvanje dokaza”, rekla nam je Beth Shapiro, profesorica biologije sa sveučilišta Pennsylvania State, koja proučava DNK. “Dakle, ovo ne predstavlja samo vremenski stroj, već nam i omogućuje pristup cijeloj jednoj skupini životinja do kojih ranije nismo mogli doći.”

Kirk Johnson