U nastavku tekstova o dugotrajnoj imovini govorimo o njenom mjerenju, prestanku priznavanja te njenom objavljivanju. Dugotrajna materijalna imovina se dijeli na svoje značajnije dijelove koji se zasebno amortiziraju. Predmeti dugotrajne imovine koji imaju jednak vijek upotrebe i istu amortizacijsku metodu mogu se grupirati zajedno u svrhu utvrđivanja visine amortizacije.

Vijek trajanja
Trošak amortizacije za svako razdoblje priznaje se kao rashod osim u slučaju kada je taj iznos uključen u knjigovodstveni iznos druge imovine. Jednom godišnje (na kraju financijske godine) provjerava se ostatak vrijednosti i vijek upotrebe za materijalnu imovinu. Ako se promijenio očekivani vijek trajanja u odnosu na prethodnu takva promjena bit će prikazana kao promjena računovodstvene procjene. Amortizacijski iznos treba sustavno rasporediti tijekom korisnog vijeka uporabe sredstava. Obračun amortizacije počinje prilikom stavljanja imovine u uporabu, a prestaje se obračunavati prije trenutka klasificiranja imovine u imovinu koja se drži za prodaju ili imovinu koja je prodana ili rashodovana. Amortizacija se ne prestaje obračunavati ako se imovina prestaje koristiti ili se povlači iz upotrebe osim u slučaju ako je ta imovina u potpunosti amortizirana. Metoda obračuna amortizacije treba odražavati model u kojem će buduće ekonomske koristi pritjecati u društvo. Društvo može izabrati između sljedećih metoda obračuna amortizacije: linearne, degresivne i funkcionalne metode Izabrana metoda amortizacije treba se dosljedno primjenjivati i na kraju poslovne godine potrebno je preispitati primjenu metode amortizacije. Promjena metode amortizacije bit će prikazana kao promjena računovodstvene procjene.Gubitak od umanjenja imovine priznaje se odmah u računu dobiti i gubitka, osim ako je imovina revalorizirana kada se postupa kao sa smanjenjem revalorizacije. Nakon priznavanja gubitka od umanjenja treba uskladiti amortizacijski iznos u budućim razdobljima da se sustavno rasporedi promijenjena knjigovodstvena vrijednost imovine umanjena za ostatak vrijednosti (ako postoji) za razdoblje preostalog vijeka upotrebe. Dugotrajna materijalna imovina se prestaje priznavati prilikom otuđenja ili kada se ne očekuju buduće koristi od uporabe imovine. Prihode ili rashode proizašle prestankom priznavanja dugotrajne materijalne imovine treba priznati u računu dobiti i gubitka u skladu s HSFI-om 14 -Prihodi i HSFI-om 15 – Rashodi.

Ukidanje gubitaka
Ukidanje gubitka od umanjenja priznaje se u računu dobiti i gubitka kao prihod osim ako je imovina revalorizirana. U slučaju ukidanja gubitka od umanjenja revalorizirane imovine postupa se kao s povećanjem revalorizacije. Nakon što je ukinut gubitak od umanjenja treba uskladiti trošak amortizacije u budućim razdobljima da se sustavno rasporedi promijenjena knjigovodstvena vrijednost imovine umanjena za ostatak vrijednosti (ako postoji) za razdoblje preostalog vijeka upotrebe. Za svaku skupinu dugotrajne materijalne imovine u financijskim izvještajima treba objaviti osnove mjerenja; korištene metode amortizacije; vjekove upotrebe ili korištene stope amortizacije; bruto knjigovodstvene vrijednosti i ispravke vrijednosti na početku i na kraju razdoblja; povezivanje knjigovodstvene vrijednosti na početku i na kraju razdoblja kojim se prikazuju povećanja; povećanja i smanjenja koja proistječu iz revalorizacije; gubitkeod umanjenja imovine koji su priznati u računu dobiti i gubitka; gubitke od umanjenja imovine koji su ukinuti u računu dobiti i gubitka; amortizaciju…

Nadoknada

Godišnji postupak
Dugotrajna materijalna imovina se jednom godišnje testira na umanjenje vrijednosti. Ako je došlo do umanjenja vrijednosti imovinem mora se procijeniti nadoknadivi iznos imovine. On se određuje kao viši iznos usporedbom fer neto prodajne vrijednosti jedinice koja stvara novac i vrijednosti u upotrebi.