Koliko je pogrešno povlačiti poteze zbog forme svjedoči nam sve više Agencija za upravljanje državnom imovinom. Sama odluka Banskih dvora da se konačno raskine s najomraženijom institucijom u posljednja dva desetljeća, Hrvatskim fondom za privatizaciju, zapravo je uništila sustav koji je donekle funkcionirao i koji je trebalo korigirati.

Nije bila, pokazalo se, dostatna za gradnju novog sustava koji će promišljati i voditi stavljanje u funkciju državne imovine. Umjesto toga dobili smo instituciju koja pola godine uopće ne zaživljava, za čijim su se kromilom izmijenila već tri čelnika, u kojoj nije provedena ni sistematizacija i podjela poslova i odgovornosti, a kamoli da je osmišljen konkretan plan rada. Na kraju se ispostavlja da institucija od koje se u državi puno očekuje u kriznim danima uopće nema snage za ispunjenje takvih očekivanja. Čak i kada je Vlada izmijenila propise kako bi Agencija mogla isplaćivati pozajmice tvrtkama u teškoćama iz državnog portfelja, saznaje se kako Agencija zapravo nema financijske osnove za takve interventne potrebe. Ako sredstava nema za takve sitne potrebe, ulaske u ozbiljnije projekte i aktivnosti koje se kroz zakonski okvir najavljivalo ne treba ni očekivati. Ne čudi da u takvom kaosu ni sjednice Upravnog vijeća kojih je već održano petnaestak nisu otvorene za javnost. Kako je krenulo, još ćemo se uhvatiti i u nostalgiji za HFP-om.