Dok po bruto domaćem proizvodu po stanovniku Hrvatska za članicama Europske unije zaostaje za 39 posto, razine potrošačkih cijena znatno su bliže njihovu prosjeku. Prema podacima Eurostata, ukupno su naše cijene u prošloj godini bile na razini od 74 posto onih u 27 zemalja EU. Niže razine cijena roba i usluga od hrvatskih imalo je osam članica – Bugarska, Češka, Letonija, Litva, Mađarska, Poljska, Rumunjska i Slovačka, dok je Estonija tik uz Hrvatsku s razinom cijena od 75 posto u odnosu na EU. Sličan je odnos bio i godinu prije, s tim da je tada i Estonija imala niže cijene od naših, a razina u Hrvatskoj bila im je čak i nešto viša nego u 2010. (76 posto prosjeka EU).

Ukupno gledajući, cijene u zemljama sjevernog i zapadnog dijela Unije u pojedinim su kategorijama i do tri puta veće nego na istočnom i južnome dijelu, a najviše na ljestvici po cijenama zemlje su i s najvišim BDP-om Danska i Luksemburg. Iako je pravilo da veći dohodak povlači za sobom i veće cijene, u nas su one već na visokoj razini. Maruška Vizek s Ekonomskog instituta kaže da je takav odnos naša stara boljka, a nekoliko je razloga po njezinoj ocjeni za takav odnos. “Hrvatska je u većini sektora skuplja nego bi to bilo realno zato što nema prave tržišne konkurencije. Od energetike, telekomunikacija do osiguranja i bankarstva imamo ili monopolne, oligopolne ili kartelske sustave.

Zemlja je tako mala da i u onim područjima u kojima djeluje veći broj poduzeća ona radije pribjegavaju dogovorima o cijenama kako bi osigurala veći profit. A usto je i država velik potrošač i dosad je bilo uobičajeno da se nabavlja ne po nižim cijenama, već suprotno, čime su pojedinci ubirali provizije, a poduzeća zaradu. Takav sustav smanjio je i motiv za spuštanje cijena i stoga su one na razini većoj nego što je dohodak”, ističe Maruška Vizek. Jasnu Belošević-Matić, direktoricu Centra za makroekonomske analize Hrvatske gospodarske komore, ne čudi relativno visoka razina cijena u Hrvatskoj u odnosu na bivše tranzicijske zemlje koje su članice EU. Razinu cijena u Hrvatskoj, osim ponude i potražnje, određuje i niz drugih čimbenika, a prije svega uvozne cijene zbog visoke uvozne ovisnosti te visoko porezno opterećenje i troškovi radne snage uz nisku produktivnost, ali i potrošački orijentirana ekonomija.

Ulaskom u EU, smatra Belošević-Matić, trebalo bi započeti približavanje Hrvatske EU i u kretanju pojedinih pokazatelja. “Uzme li se u obzir stagnacija gospodarstva proteklih godina, trebao bi rasti i udio prosjeka BDP-a per capita u prosjeku EU, ali i razine cijena”, ističe Belošević-Matić, uz napomenu da će nažalost prilagodba cijena kratkoročno biti izraženija. Ono po čemu i dalje odskačemo su cijene hrane, što je i najosjetljivije s obzirom na veću zastupljenost u potrošačkoj košarici nego je u većini članica EU. Hrana je za Marušku Vizek poseban slučaj, kao i odjeća, jer za njih mnoge zemlje EU imaju umanjene stope PDV-a, čime su proizvodi u Hrvatskoj u startu skuplji.

Sve to, upozorava Vizek, ima i jako velik utjecaj na percepciju Hrvatske u očima stranih ulagača, koji će je zaobilaziti sve dok odudara od zemalja s funkcionirajućim tržišnim odnosima, a ta je razlika u cijenama ujedno i potvrda nekonkurentnosti zemlje i razloga teškog proboja izvoznika kojima su svi ti viši cjenovni iznosi ulazni trošak. “Kraj pregovora s EU možda tehnički i znači liberalizaciju nekih tržišta, no to samo po sebi neće značiti i niže cijene”, mišljenja je Maruška Vizek. Drugim riječima, sve dok ne prestanemo biti zemlja u kojoj se živi od poslovanja s državom i u kojoj je sve podređeno uzimanju što većeg dijela kolača sebi, dok se temeljito ne izmijeni cijeli sustav, postojeći odnos razine cijena, razvijenosti gospodarstva i standarda građana neće biti zadovoljavajući.