Što se proces privatizacije državnih brodogradilišta više približava kraju, čini se da mu kraja nema. Dok se s bojazni i neizvjesnosti čekalo odgovore Europske komisije na pristigle programe restrukturiranja, još se i činilo da se stvari kreću u dobrom smjeru. Blagoslov programa iz Bruxellesa umjesto olakšanja donio je osmišljavanje i pripreme novih planova za budućnost škverova, pa čak i kroz stečaj.

Takvu opciju, od koje su nekad svi zazirali, ne isključuju u splitskom škveru. U riječkom 3. maju Uprava je nakon svega otvorila razgovore i u Ministarstvo gospodarstva dovela zainteresirane kupce iz Kine. Uprave i sindikati ne moraju naravno nužno iskazivati oduševljenje ponuđačima i budućim vlasnicima. Problem je da vremena više nema i što moraju konačno proći ono što su ostale industrije već odavno prošle. Ovo nije prvi ozbiljni pokušaj restrukturiranja kroz koje prolaze državni škverovi. Dapače, posljednji nakon niza godina formalno još traje. Nikad nije dovršen baš zbog škverskog ignoriranja nužnih rezova i promjena u načinu rada, ali i državnoga prešutnog odobravanja njihova ponašanja. Ono čega škverovi sada očito još nisu potpuno svjesni je da njihov slučaj više nije u isključivoj ingerenciji hrvatske države. Ona je u okviru pregovora s EU pristala na uvjet da škverovima, kao velikim gutačima državnog novca, slijedi ili restrukturiranje ili stečaj, a provedbu toga stavila pod monitoring onih kojima neće biti problem presjeći i zatvoriti rupu zvanu brodogradnja. Nadanja o preustroju kroz stečaj kod boljih poznavatelja načina ponašanja Bruxellesa izazivaju podsmijeh. Zavlačenje na koje su škverani navikli sa svim garniturama u Banskim dvorima više neće lako proći. Ne uspije li privatizacija na način koji je odobren proteklih mjeseci, slijedi bankrot, a s radom će se nastaviti samo ako netko pokrije odobrene potpore, što je s obzirom na iznose nemoguća misija. Ili ako otkupi u procesu likvidacije strojeve i zaposli nekadašnje radnike. Kako bilo da bilo, škverove je dugogodišnje odgađanje rješenja problema dovelo u situaciju da se čvor raspleće u za njih najnepovoljnijem trenutku na tržištu. Samoborski Div možda i nije div kojeg su priželjkivali ili bi Jadranska ulaganja mijenjali za kineska, no ovaj put nemaju puno izbora.