Drvna industrija polako izlazi iz krize i u prva četiri ovogodišnja mjeseca bilježi porast izvoza i pozitivnu trgovinsku bilancu, no pred proizvođačima su još brojni problemi, posebice nepovoljne tečajne razlike na kojima godišnje gube milijune kuna, (ne)dostupnost sirovine i skupi krediti banaka. Istaknuto je to na 8. drvno-tehnološkoj konferenciji pod nazivom “Spremnost drvne industrije za EU?” koja se u ponedjeljak i utorak održava u Opatiji. Otvarajući konferenciju, resorni ministar Božidar Pankretić poručio je okupljenima da drvna industrija ima budućnost, no da čarobnog štapića za rješavanje svih problema nagomilanih u posljednjih 20 godina nema. “Pozitivna bilanca drvne industrije porasla je sa 100 na 127 milijuna dolara u posljednja četiri mjeseca i zato vjerujem da ćemo do kraja ove godine dosegnuti izvoz od milijardu dolara”, rekao je Pankretić. Ministarstvo ovih dana završava natječaj za dodjelu 65 milijuna kuna poticaja, što nije mnogo, “no treba biti realan u zahtjevima prema državnom proračunu”.

Novi razlog za zabrinutost
Predsjednik HGK Nadan Vidošević probleme drvne industrije vidi u makroekonomskoj politici i tečaju. “Ova industrija je najveći izazov za vođenje makroekonomske politike koja nije bila poticajna za rast i razvoj, već je radila sustavno na njezinom uništavanju”, rekao je Vidošević. No da je za pitanja o tečaju i podizanju konkurentnosti bilo kojeg sektora prekasno, smatra glavni urednik Poslovnog dnevnika Darko Markušić. “Rasprave o tečaju vode se godinama, no to je samozavaravanje. Da se dogodi devalvacija, koliko bi trebalo HEP-u i Ini da izađu s novim cjenicima? Potom bismo vrlo brzo razgovarali o novom krugu devalvacije i tome ne bi bilo kraja.” Predstavljajući analizu stanja, konzultant Damir Novotny zaključio je da je drvni sektor potkapitaliziran što treba biti razlog za zabrinutost. “Nove politike trebaju poticati kapitalne investicije i podizanje zaposlenosti, a tečajem se ne može riješiti problem konkurentnosti”, zaključio je Novotny.Na panel-raspravama proizvođači i prerađivači drva iznijeli su različite stavove na trenutnu situaciju u svom sektoru. “Nama Europa ne predstavlja problem, već nam je to naša država jer u cijenu proizvoda ne možemo ukalkulirati sav šlamperaj birokratskih i administrativnih barijera i problema lokalne uprave”, kaže Mirko Jakovčić iz tvrtke Javor/TPS. Inače, brojke drvne industrije govore sljedeće: samo 36 posto domaće proizvodnje završava na domaćem tržištu pa suficit u trgovačkoj bilanci drvne industrije iznosi 127 milijuna dolara. S druge strane Borislav Sunjog iz Samostalnog sindikata drvne i papirne industrije tvrdi da više od 70 posto zaposlenih u tom sektoru radi za minimalac.

Obitelj Ravlić svijetli primjer
Iako su sudionici konferencije naglasili da je velik problem manjak investicija zbog skupih kredita, tvrtka Strizivojni Hrast u vlasništvu obitelji Ravlić više puta istaknuta je kao svijetli primjer. Tvrtka koja zapošljava 350 radnika je, naime, u projekt kogeneracije investirala 15 milijuna eura. “Taj je projekt pokazatelj da je hrvatska drvna industrija spremna za ulazak u EU”, rekla je Martina Ravlić.