Njemačka će do 2022. godine ugasiti svih 17 nuklearnih reaktora, dogovoreno je na sastanku čelnika vladajuće koalicije koji je završio u ponedjeljak ujutro. Norbert Rottgen, njemački ministar zaštite okoliša, objavio je da je odluka konačna te da neće biti revizije, a prema planu se osam starijih nuklearki, koje su iz sigurnosnih razloga zaustavljene nakon nesreće u japanskoj nuklearki, više neće pokrenuti.

Do 2021. godine prestat će s radom još šest reaktora, dok će tri najmlađe njemačke nuklearke biti zaustavljene godinu dana kasnije. Njemačka je postala prva industrijska velesila koja se potpuno odriče nuklearne energije kojom je dosad namirivala oko 23 posto svojih potreba za električnom energijom. Na reakcije se nije dugo čekalo, pa je tako švedski ministar okoliša Andreas Carlgren nekoliko sati kasnije kritizirao ovaj potez, smatrajući da je suprotan nastojanjima da se smanje emisije CO2 u atmosferu. “Njemačka će vjerojatno morati povećati uvoz nuklearne energije iz Francuske i postoji opasnost da uskoro ne uspije okončati svoju ovisnost o energiji iz fosilnih goriva, posebno energiji dobivenoj od ugljena”, kaže Carigren.

Igor Dekanić, energetski stručnjak i profesor na zagrebačkom Rudarsko-geološko-naftnom fakultetu, smatra da će zbog ove njemačke odluke većina europskih zemalja preispitivati vlastite energetske strategije, a predviđa da će se Njemačka ubuduće u proizvodnji električne energije više okrenuti prema plinu. Osim toga posljedica ove njemačke odluke će, među ostalim, biti i to što nuklearna energija više neće biti tako jeftina. “Neke zemlje poput Francuske vjerojatno neće odustati od nuklearne energije, ali postrožavanje procedura u nuklearkama značit će skuplju energiju iz tih elektrana”, smatra Dekanić. Europska komisija je za 1. lipnja najavila stres-test u 143 nuklearke unutar Europske unije, no Dekanić podsjeća da je svojevrstan stres-test već napravljen nakon katastrofe u Japanu, koji je pokazao da nijedna nuklearka nije otporna na, primjerice, udar mlaznog aviona. “Moguće je napraviti nuklearku otpornu i na udar mlažnjaka, ali ona će tada umjesto pet stajati deset milijardi eura, što znači da ta energija više neće biti tako jeftina”, kaže Dekanić, dodajući da će sada, kad je svijet shvatio da “Černobilj” nije moguć samo u socijalizmu, već i u naprednim zemljama poput Japana, i plin postati isplativ u proizvodnji električne energije.

Hrvatska je energetsku strategiju donijela prije dvije godine, no unatoč tome Dekanić smatra da će je zbog ovih događaja morati preispitati. “Budu li neke druge zemlje srednje Europe slijedile Njemačku, treba očekivati daljnji rast pritisaka na Hrvatsku da odustane od nuklearne energije. A mi smo u strategiji najavili daljnje razgovore o gradnji nuklearke. Dakle, treba preispitati cijelu strategiju jer je građena na drugim pretpostavkama”, kaže Dekanić. Da će njemačka odluka utjecati na poskupljenje električne energije vjeruje i Goran Granić, ravnatelj Energetskog instituta “Hrvoje Požar”, no vidi i jednu korist, to što će Njemačka, kao velika zemlja, potaknuti razvoj novih tehnologija. “Vjerojatno je da će se sad znatnija sredstva izdvajati za razvoj novih tehnologija, od čega će koristi imati svi”, kaže Granić, dodajući da je prema zadnjim informacijama postignut velik napredak u rješavanju problema ugljičnog dioksida na prihvatljiv način za okoliš, odnosno njegovo utiskivanje u napuštena crpilišta nafte i plina.

Zbog njemačke odluke će porasti potražnja za obnovljivim izvorima energije, što znači i veće subvencije. Iako hrvatski Končar radi na projektu vjetroelektrana, energetski stručnjaci ne očekuju da bi se mogao znatnije okoristiti porastom potražnje i subvencijama. “Oprema za obnovljive izvore energije uglavnom se uvozi, stoga će u prvom redu profitirati uvoznici. Ne treba imati iluzija da Končar može proizvoditi 50 stupova mjesečno, već možda jedan, dok će se ostali uvoziti”, kaže Dekanić, dodajući da bi radikalna orijentacija na obnovljive izvore u hrvatskim uvjetima zapravo značila da ćemo državne manjkove trošiti na uvoz opreme iz inozemstva.

Kako do zelenoga buma

U Švedskoj za dozvolu treba 10, a u Francuskoj 60 mjeseci
U cijeloj su Europskoj uniji upravo administrativne prepreke, a ne nemogućnost financiranja glavni kočničari razvoja postrojenja za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora. Iako nam se često čini da samo u Hrvatskoj investitorima trebaju godine za dobivanje svih dozvola, konzultantska kuća Sense Consulting iz Zagreba napravila je analizu prepreka, pozivajući se na istraživanje u 26 od 27 zemalja EU. Najbolji primjeri su Švedska i Velika Britanija u kojima se sve dozvole za vjetroelektranu mogu dobiti za 10 i 18 mjeseci. U Francuskoj to traje između 30 i 60 mjeseci, dok ukupno vrijeme razvoja projekta vjetroelektrane u Njemačkoj traje do sedam godina. Ovisno o veličini, u Hrvatskoj treba barem 30 do 60 mjeseci za razvoj projekta.

Jednostavnija procedura i rokovi
Također je zaključeno da većina zemalja nema pripremljenu mrežu za primanje struje iz obnovljivih izvora, pa tako u Italiji, Španjolskoj i Portugalu treba i više od tri godine za spajanje na mrežu. Čak 85 posto europskih zemalja nema “one-stop-shop” za projekte iz obnovljivih izvora pa su oni u nadležnosti i po nekoliko institucija, što stvara zbrku. Sense Consulting preporučuje uvođenje “one-stop-shopa”, definiranje rokova izdavanja dozvola, pojednostavljenje procedure, pripremu mreže za prihvat, sankcije za operatere koji ne prihvaćaju energiju te pojačano informiranje javnosti, sve kako bi se pokrenuo “zeleni investicijski bum”.

Zagrebački startup

Razvili su platformu koju koriste Zaba, INA i Sofascore. Sada žele na strano tržište

Od balističke zaštite do robotike

Hrvatsko oružje i vojna oprema traže nova tržišta. Sljedeća postaja je Vijetnam

(I. Pandžić)