EN DE

Dovoljno mjesta za 10 milijardi

Autor: The New York Times
22. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

O mogućoj eksploziji populacije govori se još od industrijske revolucije. Malthusova sjena nadvisila se nad mnogim problemima: previše je usta koje treba hraniti, prevelik je pritisak na oskudne izvore pitke vode, a u gusto naseljenim urbanim sredinama razvijaju se patogeni koji će se jednog dana raširiti kao nekoć štakori koji su prenosili koleru i poharati nas.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

No, nije me pokolebalo najnovije izvješće Ujedinjenih naroda, koje mi je više zazvučalo kao priznanje, da nije točno da će do 2050. godine broj stanovnika na Zemlji rasti do 9 milijardi i potom se zaustaviti. Procjenjuje se, naime, da će broj stanovnika rasti do otprilike 2100. godine, i to do 10 milijardi. Iako ne brinem previše o eksploziji populacije, ima onih koje to itekako brine, a sigurno ih nije razveselila novost iz Ujedinjenih naroda da je stopa plodnosti u Africi i južnoj Aziji i dalje neočekivano visoka. Posve je jasno da okoliš na Zemlji već odavno pati na razne načine, a mnogi smatraju da je vodeći razlog pretjerana potrošnja u odnosu na broj stanovnika. Nakon što je UN-ov izvještaj objavljen, Hania Zlotnik, voditeljica pododjela za stanovništvo UN-ova Ekonomskog odjela, komentirala je brz rast stanovništva u afričkim zemljama: “Ako ne smanje stopu plodnosti na razinu koju smo predvidjeli, mogli bi imati ozbiljnih problema.” Meni se na mom putu dogodilo to da sam prestala brinuti o metaforičnim eksplozijama i shvatila da je u stvar pojedincima: rođenje, život i smrt pojedinca određuje koliko će se mudro resursi iskoristiti, hoće li se djeca roditi zdrava i hoće li se smanjiti širenje bolesti. To je nešto što iz brojeva ne možemo saznati. Plodnost i smrtnost važni su čimbenici u kretanju stanovništva, no kako David Canning, demograf i ekonomist sa Sveučilišta Harvard, rado kaže, “imaju posve različite učinke”.

O mogućoj eksploziji populacije govori se još od industrijske revolucije. Malthusova sjena nadvisila se nad mnogim problemima: previše je usta koje treba hraniti, prevelik je pritisak na oskudne izvore pitke vode, a u gusto naseljenim urbanim sredinama razvijaju se patogeni koji će se jednog dana raširiti kao nekoć štakori koji su prenosili koleru i poharati nas.

No, nije me pokolebalo najnovije izvješće Ujedinjenih naroda, koje mi je više zazvučalo kao priznanje, da nije točno da će do 2050. godine broj stanovnika na Zemlji rasti do 9 milijardi i potom se zaustaviti. Procjenjuje se, naime, da će broj stanovnika rasti do otprilike 2100. godine, i to do 10 milijardi. Iako ne brinem previše o eksploziji populacije, ima onih koje to itekako brine, a sigurno ih nije razveselila novost iz Ujedinjenih naroda da je stopa plodnosti u Africi i južnoj Aziji i dalje neočekivano visoka. Posve je jasno da okoliš na Zemlji već odavno pati na razne načine, a mnogi smatraju da je vodeći razlog pretjerana potrošnja u odnosu na broj stanovnika. Nakon što je UN-ov izvještaj objavljen, Hania Zlotnik, voditeljica pododjela za stanovništvo UN-ova Ekonomskog odjela, komentirala je brz rast stanovništva u afričkim zemljama: “Ako ne smanje stopu plodnosti na razinu koju smo predvidjeli, mogli bi imati ozbiljnih problema.” Meni se na mom putu dogodilo to da sam prestala brinuti o metaforičnim eksplozijama i shvatila da je u stvar pojedincima: rođenje, život i smrt pojedinca određuje koliko će se mudro resursi iskoristiti, hoće li se djeca roditi zdrava i hoće li se smanjiti širenje bolesti. To je nešto što iz brojeva ne možemo saznati. Plodnost i smrtnost važni su čimbenici u kretanju stanovništva, no kako David Canning, demograf i ekonomist sa Sveučilišta Harvard, rado kaže, “imaju posve različite učinke”.

Razvijena društva teže smanjiti ove pokazatelje, ali smanjenje plodnosti dovodi do smanjenja broja stanovnika, a smanjenje stope smrtnosti povećava broj stanovnika. Demografi već godinama tvrde da UN previše optimistično gleda na uspjeh mnogoljudnih indijskih država u postizanju zamjenske razine što se tiče stope plodnosti, što znači da svaki par ima onoliko djece koliko ih može zamijeniti. U Keniji, Nigeriji i Čadu zaustavljen je pad stope plodnosti, a negdje je čak i u porastu. Slične rezultate potvrđuju i predviđanja UNa: 2050. godine stopa plodnosti na globalnoj razini trebala bi iznositi oko 2,17, a prema prethodnim predviđanjima radilo se o 2,02. Ta sitna razlika u postotku zapravo znači da će 2050. godine živjeti 156 milijuna ljudi više nego što se ranije smatralo. Kako nam se sprema sve brži i dulji rast stanovništva, možemo se posvetiti manjim eksplozijama previsokog mortaliteta i plodnosti. Postoje sjajni pokazatelji vezani uz smanjenje stope plodnosti i stvaranje bolje i zdravije kvalitete života za majke i djecu. Na temelju istraživanja u Bangladešu i Gani naučili smo da se opsežnim programima zaštite reproduktivnog zdravlja, zdravlja djece i planiranja obitelji može za jedno dijete smanjiti opća plodnost žena.

Usto, korist za gospodarstvo, okoliš i društvo je golema. U Bangladešu su se rezultati konkretno odrazili na porast zarade žena od 40 posto te 25 posto više imovine na razini obitelji. Zbog toga ljudi imaju sve veći pristup pitkoj vodi, a djeca se dulje školuju. Dobra politika i programi, naprimjer programi obuke radnika u zdravstvu za promicanje kontracepcije u ruralnim sredinama koje u Ugandi vodi moj prijatelj Jotham Musinguzi, mogu smanjiti stopu plodnosti u zemljama koje bilježe snažan rast stanovništva. To znači da će manje žena patiti od anemije te da će se rađati sve manje djece ispodprosječne težine, a smanjit će se i smrtnost rodilja i nedonoščadi. Iako jedna mjera smanjuje stopu rasta stanovništva, a druga je povećava, zajedno dovode do zapanjujuće povoljnih rezultata koji nisu očiti u broju stanovnika. Možda je najbolji opis “kvaliteta naspram kvantitete”; neka nam to uvijek bude izbor pa će se to odraziti i na predviđanjima.

Rachel Nugent ekonomistica je u Centru za globalni razvoj sa sjedištem u Washingtonu.

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com

Autor: The New York Times
22. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close