Lica iskrivljenoga od tjeskobe Anargyros D. prepričava kako je u gospodarskoj krizi koja je zahvatila Grčku ostao bez svega – tvornice za preradu hrane koju je prije trideset godina osnovao njegov otac, automobila, kuće, Rolexa, ponosa, a odnedavno i volje za životom.

“Puno mi je puta palo na pamet da se očevim automobilom zabijem u zid”, kaže. Nedavno je pogrbljen i uznemiren sjedio u uredu u Kimaki, udruzi koja nastoji pomoći sve većem broju profesionalnih radnika koji ostaju bez posla, doma i dostojanstva. “U Grčkoj smo mi bili ti koji smo pomagali drugima”, kaže, “a danas tražimo pomoć od drugih”.Prije točno godinu dana Grčka je izbjegla bankrot nakon što su zemlje Europske unije i Međunarodni monetarni fond pokrenuli plan sanacije vrijedan 110 milijardi eura (155 milijardi dolara). Grci su, kao što se vidi po Anargyrosu, očajni, a radi se o toliko rasprostranjenoj patnji koju nitko nije mogao predvidjeti.Ekonomisti predviđaju da će BDP ove godine pasti za 4 posto. Proizvodnja cementa smanjila se za 60 posto od 2006. godine do danas, a proizvodnja čelika za preko 80 posto u posljednje dvije godine. Prema nekim analizama, do kraja ove godine bez posla će ostati 250.000 radnika u privatnom sektoru, čime će stopa nezaposlenosti porasti na 15 posto. Na naslovnicama novina vrište najave smanjenja kreditnog rejtinga pa Grci panično povlače novac iz banaka. Prošle je godine Grčka izgubila oko 40 milijardi eura u bankovnim depozitima, a iz banaka javljaju da se povlačenje sredstava u posljednje vrijeme pojačalo. Zbog ovakvih teških problema u Grčkoj ministri financija 17 zemalja eurozone sastali su se 16. svibnja kako bi raspravljali o dužničkoj krizi. Jedna od tema bila je mogućnost novog kruga kredita vrijednih čak 60 milijardi eura i koje će proračunske ustupke zauzvrat tražiti. Europski ministri financija tako su od Grčke zatražili da prije pokretanja novog paketa pomoći započne s programom privatizacije.

Zbog seksualnog je napastvovanja 14. svibnja uhićen čelni čovjek MMF-a Dominique Strauss-Kahn, što bi moglo dovesti u pitanje pritisak oko provođenja mjera štednje. Strauss-Kahn bio je nešto popustljivijeg pristupa pa bi stvar u svoje ruke mogla preuzeti Njemačka, koja se zalaže za znatno strože mjere. Međutim, iako se o sanaciji grčkog gospodarstva uvelike javno raspravlja, manje se govori o tome kako je kriza utjecala na društvo. Prema podacima socijalnih radnika i komunalnih poduzeća u Ateni, otkako je kriza počela ima 25 posto više beskućnika. U glavnoj javnoj kuhinji prije deset se godina hranilo stotinjak ljudi, a danas kroz nju svakodnevno prođe 3500 ljudi. Prije dvije godine prosječna dob onih koji se ondje hrane bila je 60 godina, a danas tek 47, što potvrđuje pretpostavku da posljedice krize ponajviše trpe profesionalni radnici. Stopa nezaposlenosti muškaraca u dobi od 30 do 60 godina 2008. godine, kad je kriza počela, iznosila je 4 posto, a u međuvremenu je skočila na 10 posto. Aris Violatzis, Anargyrosov savjetnik iz Klimake, kaže da se broj poziva na linije za pomoć suicidalnim osobama u posljednje dvije godine udvostručio, porastavši na 30 poziva dnevno. “Mi to jednostavno ne možemo zamisliti”, kaže Violatzis. “Narod je u stanju dubokog šoka.” A taj je šok na atenskim ulicama itekako vidljiv. Neki dan sam tako ugledao lijepo odjevenu ženu kako kopa po kontejneru ispod hotela s pet zvjezdica. U predvečerje istoga dana policija je suzavcem tjerala prosvjednike koji su ih gađali kamenjem. Građevinski radnici koji su ostali bez posla žive u napuštenim vilama. Jedan zaštitar koji više ne radi kaže da proteklih godinu dana svaku noć spava u svojem pohabanom automobilu. Jedan vrhunski kuhar 18 je mjeseci spavao na klupama u parku nakon što je dobio otkaz. Nedavno mu je udruga za pomoć beskućnicima omogućila mjesto u prihvatilištu.

Vlada beskućnike ne priznaje kao društvenu kategoriju pa državna prihvatilišta i ne postoje, kaže Anta Alamanu, voditeljica privatnog skloništa koje surađuje s Klimakom. Kad je četrdesetsedmogodišnji turistički djelatnik Kostas DeLazaris 2007. godine ostao bez posla na Krfu, otišao je u Atenu raditi građevinarske poslove, no i taj je posao nakon 10 mjeseci izgubio jer je u građevinskom sektoru nastupila stagnacija. Danas spava na podu jedne napuštene kuće, a ondje su se sklonile i dvije Grkinje i obitelj doseljenika iz Bangladeša. “Osjećam se izdano”, kaže ljutito. “Zaslužio sam pošteno živjeti, a završio sam na ulici.” S prijezirom odbija ikakvu mogućnost novih pregovora s Europom. “Radije da nas pogodi potres pa da izginemo”, kaže. Prema riječima analitičara, polako se razvijaju društveni nemiri koje pothranjuje podjela između krizom teško pogođenog privatnog sektora i javnog sektora u kojem radi oko milijun ljudi, koji dosad nisu osjetili značajne posljedice ili gubitke radnih mjesta. “Situacija je lako zapaljiva i moglo bi doći do nasilja”, kaže Stefanos Manos, bivši ministar gospodarstva. “Naročito kad se uzme u obzir da su oni koji su ostali bez posla zarađivali dvostruko manje od svojih poslodavaca.”Na račun premijera Georgea Papandreoua stiže sve više kritika. Plan privatizacije elektroenergetskog diva i željeznice u državnom vlasništvu, kojim se do 2015. godine trebalo namaknuti 50 milijardi dolara, neslavno je propao. Te tvrtke, kojima vladaju moćni sindikati koji štite tisuće potencijalnih tehnoloških viškova, reforme gotovo nisu ni dotakle. Papandreou je potaknuo razvoj nekih deficitarnih zanimanja i reformirao mirovinski sustav te uživa potporu mnogih Grka. No, kritičari tvrde da izbjegava donošenje teških odluka jer se nada da će Grčku spasiti svježa injekcija sredstava iz Europe. Hoće li ta injekcija Anargyrosa izvući iz očaja, još uvijek se ne zna. Taj četrdesetjednogodišnjak živi od očeve mirovine od 962 eura, a još je prije godinu dana otac primao 1500 eura. “Sve nam je išlo dobro”, kaže, “a onda su banke sve to uništile”.

Landon Thomas Jr.