EN DE

Pravni savjeti

Autor: Poslovni.hr
18. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Dnevni i tjedni odmor
Radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje dvanaest sati neprekidno, tijekom dvadeset četiri sata. Od prestanka rada radnika do započinjanja rada drugoga radnog dana mora biti razmak (odmor od dvanaest sati), a nikako ne smije biti manje. Iznimka je moguća samo za punoljetne radnike, i to do deset sati odmora neprekidno ako je riječ o sezonskim poslovima, s tim da se u razdoblju od osam dana radniku mora osigurati zamjenski odmor sukladno neiskorištenim satima do punoga dnevnog odmora. Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje trideset šest sati (odmoru od dvadeset četiri sata se pribraja dnevni odmor u trajanju od dvanaest sati). Maloljetni radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od četrdeset osam sati. Iznimno, ako je riječ o radnicima koji obavljaju posao u različitim smjenama te zbog izmjene smjena nije moguće osigurati puno trajanje tjednog odmora, imaju pravo na dvadeset četiri sata tjednog odmora u neprekidnom trajanju. Ako radnik ne može koristiti tjedni odmor, poslodavac mora osigurati korištenje tjednog odmora u razdoblju ne dužem od dva tjedna, osim ako nije drukčije (kraće razdoblje) određeno kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća, odnosno sindikata ili određeno ugovorom o radu. Sukladno čl. 3. st. 4. i 5. Zakona o radu (NN 149/09) isključivo kolektivnim ugovorom i samo za punoljetne radnike, kao i za poslodavce iz određenih djelatnosti npr. zaštite osoba i imovine, luke, zračne luke, tisak, poljoprivreda, turizam itd. (sve djelatnosti nabrojene u stavku 4. članka 3. Zakona o radu) mogu se urediti iznimke od primjene odredbi o dnevnom i tjednom odmoru.
Ivan Sarić, dipl. iur. pravni savjetnik

U HUP novostima pravni će tim HUP-a iz broja u broj odgovarati na različite pravne te druge upite svojih članica, ali i drugih hrvatskih poduzeća. Za neka pitanja na koja pravni tim ne bude imao odgovor potražit će savjete kod odgovarajućih državnih tijela ili stručnjaka. Svoje upite možete slati e-poštom na admira.ribicic@hup.hr, odnosno faks-uređajem na broj 01/4897-556.

Dnevni i tjedni odmor
Radnik ima pravo na dnevni odmor u trajanju od najmanje dvanaest sati neprekidno, tijekom dvadeset četiri sata. Od prestanka rada radnika do započinjanja rada drugoga radnog dana mora biti razmak (odmor od dvanaest sati), a nikako ne smije biti manje. Iznimka je moguća samo za punoljetne radnike, i to do deset sati odmora neprekidno ako je riječ o sezonskim poslovima, s tim da se u razdoblju od osam dana radniku mora osigurati zamjenski odmor sukladno neiskorištenim satima do punoga dnevnog odmora. Radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od najmanje trideset šest sati (odmoru od dvadeset četiri sata se pribraja dnevni odmor u trajanju od dvanaest sati). Maloljetni radnik ima pravo na tjedni odmor u neprekidnom trajanju od četrdeset osam sati. Iznimno, ako je riječ o radnicima koji obavljaju posao u različitim smjenama te zbog izmjene smjena nije moguće osigurati puno trajanje tjednog odmora, imaju pravo na dvadeset četiri sata tjednog odmora u neprekidnom trajanju. Ako radnik ne može koristiti tjedni odmor, poslodavac mora osigurati korištenje tjednog odmora u razdoblju ne dužem od dva tjedna, osim ako nije drukčije (kraće razdoblje) određeno kolektivnim ugovorom, sporazumom sklopljenim između poslodavca i radničkog vijeća, odnosno sindikata ili određeno ugovorom o radu. Sukladno čl. 3. st. 4. i 5. Zakona o radu (NN 149/09) isključivo kolektivnim ugovorom i samo za punoljetne radnike, kao i za poslodavce iz određenih djelatnosti npr. zaštite osoba i imovine, luke, zračne luke, tisak, poljoprivreda, turizam itd. (sve djelatnosti nabrojene u stavku 4. članka 3. Zakona o radu) mogu se urediti iznimke od primjene odredbi o dnevnom i tjednom odmoru.
Ivan Sarić, dipl. iur. pravni savjetnik

Prijeboj
U članku 88. Zakona o radu izrijekom je utvrđeno da poslodavac ne smije bez suglasnosti radnika svoje potraživanje prema radniku naplatiti uskratom isplate plaće ili nekoga njezina dijela, odnosno uskratom isplate naknade plaće ili dijela naknade plaće. Tu se ponajprije misli na potraživanja koja poslodavac može imati prema radniku na temelju naknade štete koju mu je radnik počinio, no isto tako to se odnosi i na primjer na prijeđeni limit potrošnje mobilnog telefona, odnosno na utvrđeni manjak prilikom inventure i sl. U nastavku odredbe stoji da radnik ne može suglasnost za prijeboj dati prije nastanka potraživanja. To znači da se poslodavac ne može pravilnikom o radu, kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu radnika ovlastiti da izvrši ustezanje plaće radnika iz bilo kojih razloga. Dakle, nakon što određeno potraživanje poslodavca dođe na naplatu, odnosno kada nastane potraživanje, radnik mora dati pisanu izjavu da pristaje da mu se za konkretno potraživanje poslodavca izvrši prijeboj s plaćom.
Nataša Novaković, dipl. iur, savjetnica glavnog direktora

Autor: Poslovni.hr
18. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close