Pod obroncima Ravne Gore, nekoliko kilometara od Daruvara, nekih 1600 duša smjestilo se maleno selo Sirač. Neupućenom uhu zasigurno će zazvučiti nevjerojatno, pa čak i šokantno kada bi rekli da se radi o jakom proizvodnom središtu. Naime, upravo iz ovog malog mjesta potekla je Kufner grupa, čije je poslovne djelatnosti danas poprilično teško i nabrojati – od eksploatacije i prerade kamena, preko transporta, proizvodnje građevinskog materijala, izolacijskih materijala, takozvanih “sandwich panela” za fasadne i krovne sustave, pa sve do proizvodnje piva. Svim tim se bavi Kufner grupa i zapošljava četrisotinjak ljudi, a najveći dio poslovanja veže se upravo uz Sirač, odakle i dolazi obitelj Kufner, koja je većinski vlasnik korporacije. Slaven Kufner danas je predsjednik Uprave grupe, koju je na noge podignuo njegov otac Zlatko, prije Domovinskog rada direktor kamenoloma.

Rješenje za neplaćanje
Godine 1993. Kamen Sirač je započeo svoj privatizacijski put i na koncu završio u rukama obitelji Kufner, koja je bitno raširila svoj obim poslovanja. “Kamen Sirač kupili su zaposlenici, ali nisu imali vjeru da će on uspjeti. Moj otac jeste. Zaduživao se i kupovao udjele svih onih koji su htjeli prodati. To su bila vremena kada je udio Kamen Sirača bilo teško ikome prodati”, objašnjava nam Slaven Kufner, koji je od oca naslijedio posao. Kaže kako se tvrtka krenula razvijati tek poslije 2000. godine kada se u regiji probudilo građevinsko tržište. Do tada su Kufneri pokrenuli i maloprdaju robe široke potrošnje, koja je poslužila da se stekne kapital za novu investiciju. “Odlučili smo na taj način odgovoriti na veliku nelikvidnost. Maloprodaja nam je poslužila kao alat u tom dobu. Čuli smo za proizvodnju ekspandiranog polistirena, zapravo stiropora, izvidjeli kakav je rizik i upustili se u tu avanturu koja se pokazala kao pun pogodak, budući je danas to ‘core business’ Kufner grupe. S novcem od trgovine, koju je prodao, otac je krenuo u proizvodnju stiropora, investirajući oko 20 milijuna kuna”, prepričava nam iskustva mladi predsjednik Uprave, kojeg je otac već zarana “gurnuo” u posao. Prisjetit će se, sa smiješkom, objašnjavajući neobičnu radoholičarsku narav svoga oca, kako je već kao student zagrebačkog Ekonomskog fakulteta, obavljao vrlo odgovorne zadaće u tvrtki. Usprkos stečenom iskustvu i dalje kod bitnih odluka potraži savjet oca, koji se povukao iz posla, ostavivši mu upravljene grupom čija knjigvodstvena vrijednost premašuje 250 milijuna kuna. Prošle godine grupa je preuzela i vjerojatno najpoznatiji brend daruvarske regije – Staročeško pivo. “Tvornica je otišla u stečaj, ne bih želio ulaziti u razloge tog stečaja, a mi smo odlučili ući u Daruvarsku pivovaru, jer se sjećamo da je to bio najisplativiji posao u našem kraju”, pojasnit će odluku Kufner mlađi, napominjući kako su si zadali cilj vratiti Staročeškom pivu zastupljenost na tržištu kakvu je nekada imalo.

Kada ga pokušamo bocnuti, pitanjem koje pivo pije, spremno iste sekunde daje jedini logičan i očekivani odgovor – “Staročeško! Samo Staročeško”. Prvi rezultati, u nepunih godinu dana, itekako su pozitivni. Naime, u Daruvarskoj pivovari tvrde da su u tom periodu uspjeli i više nego udvostručiti proizvodnju i prodaju svog piva. Iako Kufner grupa ima velike planove sa Staročeškim pivom, čak i sam predsjednik Uprave ne misli da će s njom na tržištu uspjeti napraviti ono što su napravili na području izolacijskih materijala. Naime, otprilike 24 posto hrvatskog tržišta izolacijskih materijala drži Kumal, tvrtka kćer Kufner grupe. Posao su iz Sirača, pokrenuli i u Lici, točnije u Kompolju kraj Otočca, ali i u Bosni i Hercegovini te Makedoniji. radi se o tvornicama u Brčkom i Skopju, zbog čega se danas Slaven Kufner može pohvaliti da se “njegov” tržišni udio u te dvije države kreće između 20 i 25 posto, a Kumalovi proizvodi dobro su zastupljeni i u Srbiji. “Nedostaje nam proizvodnja u Srbiji, i to je nešto na čemu ćemo sigurno raditi. Ali razmišljamo i o nekim novim tržištima, prvenstveno o Crnoj Gori, Kosovu i Albaniji”, govori nam Kufner tonom iz kojeg je jasno vidljivo da se tu ne radi samo o pukom razmišljanju. Na pitanje koliko je grupu pogodila kriza, odgovorit će nam da je najgore prošao Kamen Sirač, ali da mu se čini kako je tržište krenulo u oporavak. No, krizi su se, sudeći po brojkama vrlo dobro prilagodili. Iako je prihod tvrtke u 2010. godini, u odnosu na godinu ranije pao sa 232 na 202 milijuna kuna, ostvarena je dobit od četiri milijuna kuna, što je gotovo dvostruko više nego 2009. godine.

Očev uspjeh
Sirovinu nabavljaju diljem Europe, a kažu da im nije “mrsko” po nju otići i do Kine. Otprilike 30 posto svih prihoda tvrtke dolazi od izvoznih aktivnosti. I sve to Kufner grupa prevozi vlastitim vozilima. Samo kamiona danas imaju preko 80, a stižu voziti i za druge tvrtke. Pogled u budućnost iz kuta Kufnera mlađeg vrlo je jasan – “Želimo biti regionalni lideri u području izolacijskih materijala i borit ćemo se za to”. Kaže da je svjestan da veliku ulogu u uspjehu čini i sreća, ali prije svega bitna je kvaliteta. Svoj recept sažet će u šest riječi: kvalitetan proizvod, kvalitetni ljudi i kvalitetna tehnologija. Otegotnu, ili možda ipak olakotnu okolnost u ovoj priči o uspjehu igrala je i činjenica da je većinu svog poslovanja grupa vodila i vodi u onom malom mjestu s početka priče. Slaven Kufner to će opisati s riječima – “Veliki je izazov mijenjati tvrtku u rodnom mjestu”. Ubrzo će, kimajući glavom, dodati i da ih čeka još puno, puno posla, a potom i skromno dometnuti – “Sve ovo, zapravo je očev uspjeh”.