Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Žar evangelizma u bastionu slavenskog pravoslavlja

Autor: The New York Times
08. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Svake se nedjelje tisuće vjernika okuplja u ovdašnjoj areni na vrlo veseloj evangeličkoj kršćanskoj službi. Zbor i rock sastav izvode gospele na ruskom. Ljudi se njišu u redovima. Sve to izgleda kao da se neka američka “megacrkva” preselila u Kijev, središte slavenskog pravoslavlja. Je li ijedna priča o neslućenom uspjehu nevjerojatnija od dolaska svećenika Sundaya Adelaje iz Nigerije u Ukrajinu, gdje je okupio velik broj sljedbenika?

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

Otkako je sa održavanjem službi započeo ubrzo nakon raspada Sovjetskog saveza prije dvadeset godina u jednom trošnom stanu, Adelaja je izgradio golemu vjersku organizaciju unutar crkve Veleposlanstva Božjeg koju je sam osnovao. Adelaja je istaknuta figura u Ukrajini, a djelovanje njegove crkve temelji se na kombinaciji evangeličkih zasada i filozofije vjerski intoniranih priručnika za samopomoć. No, ima i onih koji pogrdno govore o crncu iz Afrike koji bijele Slavene udaljava iz okvira vjerske tradicije unutar kojih su odrasli. Ukrajinska pravoslavna crkva naziva ga vođom kulta, a policija je nekoliko puta provodila istrage vezane uz njegov rad. U okolici Kijeva svako malo možete naletjeti na neku rasističku karikaturu.Ruska mu je vlada zabranila ulazak u Rusiju iako i ondje ima popriličan broj sljedbenika. Adelaja je poznat po glasnom smijehu i vječnom optimizmu pa se trudi ne obazirati na uvrede. Kaže da je popularnost njegove crkve dokaz da su Ukrajinci na putu duhovnog traganja nakon što su desetljećima živjeli u ateističkom okružju sovjetske ere. Također spominje da od 46 milijuna Ukrajinaca njih čak 100.000 redovito pohađa službe diljem zemlje. “Došao sam u ovu zemlju kao inferiorni crnac”, kaže te se prisjeća kako su ga vrijeđali i dozivali raznim imenima. “No, unatoč svim nedostacima i ruskim koji izgovaram s jakim naglaskom, obratio sam se ljudima u želji da im pomognem, a ljudi su na to povoljno reagirali.” Četrdesettrogodišnji Adelaja u Sovjetski je Savez došao 1986. godine kao student te se kasnije preselio u Kijev. On i njegova supruga Nigerijka tečno govore ruski, materinji jezik mnogih Ukrajinaca.

Svake se nedjelje tisuće vjernika okuplja u ovdašnjoj areni na vrlo veseloj evangeličkoj kršćanskoj službi. Zbor i rock sastav izvode gospele na ruskom. Ljudi se njišu u redovima. Sve to izgleda kao da se neka američka “megacrkva” preselila u Kijev, središte slavenskog pravoslavlja. Je li ijedna priča o neslućenom uspjehu nevjerojatnija od dolaska svećenika Sundaya Adelaje iz Nigerije u Ukrajinu, gdje je okupio velik broj sljedbenika?

Otkako je sa održavanjem službi započeo ubrzo nakon raspada Sovjetskog saveza prije dvadeset godina u jednom trošnom stanu, Adelaja je izgradio golemu vjersku organizaciju unutar crkve Veleposlanstva Božjeg koju je sam osnovao. Adelaja je istaknuta figura u Ukrajini, a djelovanje njegove crkve temelji se na kombinaciji evangeličkih zasada i filozofije vjerski intoniranih priručnika za samopomoć. No, ima i onih koji pogrdno govore o crncu iz Afrike koji bijele Slavene udaljava iz okvira vjerske tradicije unutar kojih su odrasli. Ukrajinska pravoslavna crkva naziva ga vođom kulta, a policija je nekoliko puta provodila istrage vezane uz njegov rad. U okolici Kijeva svako malo možete naletjeti na neku rasističku karikaturu.Ruska mu je vlada zabranila ulazak u Rusiju iako i ondje ima popriličan broj sljedbenika. Adelaja je poznat po glasnom smijehu i vječnom optimizmu pa se trudi ne obazirati na uvrede. Kaže da je popularnost njegove crkve dokaz da su Ukrajinci na putu duhovnog traganja nakon što su desetljećima živjeli u ateističkom okružju sovjetske ere. Također spominje da od 46 milijuna Ukrajinaca njih čak 100.000 redovito pohađa službe diljem zemlje. “Došao sam u ovu zemlju kao inferiorni crnac”, kaže te se prisjeća kako su ga vrijeđali i dozivali raznim imenima. “No, unatoč svim nedostacima i ruskim koji izgovaram s jakim naglaskom, obratio sam se ljudima u želji da im pomognem, a ljudi su na to povoljno reagirali.” Četrdesettrogodišnji Adelaja u Sovjetski je Savez došao 1986. godine kao student te se kasnije preselio u Kijev. On i njegova supruga Nigerijka tečno govore ruski, materinji jezik mnogih Ukrajinaca.

Veleposlanstvo Božje ima sljedbenike u svim dijelovima svijeta. U Ukrajini se crkva bavi širokim spektrom humanitarnih aktivnosti pa tako svaki mjesec prehrani tisuće ljudi u javnim kuhinjama te organizira programe liječenja za ovisnike. Adelaja je također uspješno iskoristio želju mnogih stanovnika bivših komunističkih zemalja koji žele naučiti ponešto o poduzetništvu te tako početi zarađivati. Nedavno je Adelaja održao seminar. Čitajući odlomke Biblije s iPada, komentirao je kako kršćanski principi čovjeku mogu pomoći u poslovanju. Sa župljaninom Ištvanom Birovim (35) šalio se na račun inovacija. Razgovarali su o svemu, od Isusa do Stevea Jobsa, izvršnog direktora Applea. “Apple preuzme neki model i onda ga stalno poboljšava”, rekao je Birov. Adelaja mu je odgovorio: “To je Božji princip: uvijek treba nastojati poboljšati životne okolnosti.” “Bog je u strateškom razmišljanju”, dodao je. Adelaja nema ukrajinsko državljanstvo, no vlasti ga se ne usude deportirati jer se boje reakcije njegovih župljana. Adelaja kaže da ne živi luksuznim životom. Tvrdi da su župljanima sugerirali da 10 posto svojih primanja izdvoje za crkvu iako mnogi od njih to ne rade. Novac se, kaže, ulaže u aktivnosti crkve, uključujući izgradnju novog centra koja će stajati 50 milijuna dolara. On sam, kako kaže, najviše zarađuje od prodaje svojih knjiga. Njegovi protivnici tvrde da promiče lažne kršćanske ideale. “Njegova metodologija i tumačenje Biblije su izopačeni”, kaže Dmitrij Rozet, urednik internetske stranice Adelaja Watch. “Želi Boga iskoristiti za prizemnu korist.” No, ipak, na nedavno održanoj službi njegovi su sljedbenici bili očarani. “Moj život bio je noćna mora”, kaže Anna Vdovenko (63). “No, danas živim, a sve mogu zahvaliti pastoru Sundayu.”

Clifford J. Levy

Autor: The New York Times
08. svibanj 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close