Teoretski, Europska unija jedna je golema ekonomska zona s 500 milijuna potrošača, a svi oni integrirani su u najveći trgovinski blok na svijetu. Međutim, taj ideal još je vrlo daleko od stvarnosti, osobito za poduzeća koja pokušavaju naplatiti dugove diljem brojnih granica EU.

Blok zemalja sastoji se od 27 državnih zakonodavnih sustava, a svaki od njih ima vlastite procedure glede zahtjeva za obradu, zaplijene imovine i bankrota.Europski dužnosnici tvrde da se godišnje otpiše najmanje 55 milijardi eura dugovanja, uglavnom zato što poduzećima postane prenaporno ustrajati na skupim i zbunjujućim parnicama u stranim državama. Gospodarstvenici smatraju da problem naplate dugovanja predstavlja ozbiljnu prepreku trgovanju unutar EU te da je on jedan od razloga zašto se ne otvaraju nova radna mjesta te zašto se ne povećava razina općeg blagostanja.Dužnosnici EU tek se počinju baviti ovim problemom. Naplata duga samo je jedan primjer nedostataka tržišta koje, iz pravnih, lingvističkih i kulturalnih razloga, rijetko kad funkcionira kao ujedinjeni prostor. Primjerice, profesionalne kvalifikacije iz jedne zemlje često se ne priznaju u drugoj, a lokalni zakoni obično otežavaju Europljanima otvaranje poduzeća u drugoj zemlji EU. Dužnosnici Unije slažu se da bi učinkovitije ujedinjeno tržište ostvarilo između 60 i 140 milijardi eura dodatnog prihoda od trgovine. Valle García de Novales, ovdašnja odvjetnica i stručnjakinja za globalnu trgovinu, klijentima govori da im se ne isplati na sudu potraživati naplatu dugovanja ukoliko je u pitanju iznos manji od sto tisuća eura: “Morate od toga odustati jer je proces jednostavno preskup.” Mnoge tvrtke prestale su poslovati u inozemstvu.Europska komisija, izvršno tijelo Unije sa sjedištem u Bruxellesu, radi na unaprijeđenju zajedničkog tržišta. Očekuje se da će ove godine predložiti standardizirani europski sustav kojim bi se na bankovnom računu dužnika zamrznuo iznos kojega duguje određenom poduzeću.

Time bi se spriječio prijenos novca u drugu zemlju. Danas tek tri tvrtke od njih deset u EU posluju u inozemstvu, otkrilo je jedno istraživanje. A samo osam posto manjih europskih tvrtki posluje izvan matične države.“To je ogromna prepreka”, izjavila je Tina Sommer, predsjednica Europskog saveza malih poduzeća koje broji gotovo milijun članova. “Ljudi se boje. Ne znaju kako postupiti po pitanju naplate duga ili zakonskih odredbi o zapošljavanju.” Poljoprivredna tvrtka Arento s ovog područja talijanskog je proizvođača tjestenine opskrbljivala žitom, a opskrbu nije prekinula sve dok dug nije dosegao milijun eura. Sada, deset godina kasnije, nakon godina provedenih na sudu i desetaka tisuća eura potrošenih na sudske troškove, Arento je uspio vratiti polovicu duga.“Putovanja u Milano bila su kafkijanska”, rekao je Luis Navarro Olivares, glavni direktor Arenta. “Italija je predaleko na kulturalnoj, pravnoj i administrativnoj razini.”Prije deset godina ova tvrtka izvozila je 50 posto svoje robe, a danas posluje isključivo u Španjolskoj. Tvrtke koje posluju u inozemstvu mogu uzeti osiguranje, akreditiv ili zahtjevati avansno plaćanje. No, svaki od tih mehanizama je skup, a prelako dolazi do pogrešaka.Lourdes Lebrero, financijska direktorica Matilse, obiteljske tvrtke koja proizvodi zračne radne platforme, ustrajala je na avansnom plaćanju kad je dobila narudžbu iz Rumunjske. Međutim, pismo koje je poslano kao dokaz novčanog tranfera ispostavilo se krivotvorenim. Prijatelj prijatelja koji je otputovao u Rumunjsku raspitivao se o naplati duga, no vratio se uvjeren da je taj slučaj beznadan.

Suzanne Daley izvijestila iz Zaragoze u Španjolskoj, a Stephen Castle iz Bruxellesa. Rachel Chaundler doprinijela izvještaju iz Zaragoze