Doživio je prva putovanja Britanaca po Europi, ljubavnu priču Forsterove “Sobe s pogledom” i napetost dva svjetska rata. Sada, nakon pet stoljeća, britanski konzulat u Firenci zatvara vrata kao jedna od žrtava proračunskih rezova i povijesnih strujanja.

Nekoć utočište putujućih britanskih plemića i sanjara koji su željeli pobjeći od obveza u domovini i zamijeniti ih talijanskim opuštenijim načinom života, konzulat se posljednjih godina više bavio izgubljenim putovnicama negoli malodušnim putnicima. Međutim, neupitno je kako u povijesti britanskotalijanskih odnosa zauzima središnji položaj, a vijest o njegovom zatvaranju ovdje je primljena kao uvreda.Gradonačelnik Firence izrazio je žaljenje zbog toga, dok vodeći britanski povjesničar preispituje prioritete Britanije. David Broomfield, vjerojatno posljednji britanski konzul u Firenci, sjetno govori o najnovijim događanjima. “Nisam guverner koji s perom u šeširu napušta staru koloniju”, izjavio je Broomfield. “Ali ovo doista predstavlja kraj važne tradicije koja se očuvala 500 godina.”Na zidu je izvješen popis njegovih prethodnika, ispisan urednim krasopisom. Na njegovom početku 1698. godine stoji Sir Lambert Blackwell, “konzul u Leghornu”, što je staro ime luke Livorno, a u nastavku pronalazimo i Sira Horaca Mannyja, koji je u Firenci služio kao konzul od 1760. do 1786. godine te pretvorio konzulat u salon u kojemu je primao ugledne Britance.Između ostaloga, šturo je ispisana i sljedeća izjava: “Od 11. lipnja 1940. do 1. veljače 1945. u Firenci nije bilo britanskog predstavnika.” Svake godine, grad održava misu zadušnicu za prvog britanskog vojnika koji je poginuo tijekom savezničkog oslobađanja Firence. Paul Ginsborg, profesor europske povijesti pri sveučilištu u Firenci propituje vrijeme zatvaranja konzulata. “Kako to da smo si pet stoljeća mogli priuštiti konzulat, a sada više ne možemo? Kako to da ga nismo morali zatvoriti 1820. ili 1910. godine, pa čak ni 1930ih tijekom Velike depresije?”, pita se.

Od 2007., Ministarstvo vanjskih poslova otvorilo je konzulate u Gomu u Demokratskoj Republici Kongo, Antananarivu na Madagaskaru i sudanskom gradu Juba, a zatvorilo u južnoafričkom Durbanu, Ženevi, tajvanskom Kaohsiungu, Nagoyi te sirijskom gradu Aleppo. Britanija također zatvara konzulat u Veneciji. Firenca je dugo služila kao utočište onima koji su se željeli riješiti okova Engleske. Jedna od njih je i fikcionalna Lucy Honeychurch iz romana E. M. Forstera “Soba s pogledom” objavljenog 1908. godine, koja prekida zaruke s uštogljenim muškarcem kojega ne voli nakon što je pronašla slobodu u Firenci. D. H. Lawrence svoj je roman “Ljubavnik Lady Chatterley” prvo privatno objavio u Firenci 1928. nakon što su ga britanski cenzori zabranili zbog zornog prikaza preljuba.Pjesnici Elizabeth Barrett Browning i Robert Browning pobjegli su u Firencu te se ondje vjenčali i sretno živjeli u Casa Guidi, gdje je Elizabeth preminula 1861. godine, navodi se u zbirci njezine poezije koju je uredila Julia Bolton Holloway. Ona nam je pokazala raskošnu grobnicu Elizabeth Browning na protestantskom groblju u Firenci i rekla kako joj je žao što će se konzulat zatvoriti.“Tužno je to”, rekla je. “Britanska zajednica više nije snažna kao prije.”

Rachel Donadio; Gaia Pianigiani doprinijela izvještaju