Tariqa Harba, koji je za vrijeme vladavine Sadama Husseina bio vojni odvjetnik, a danas je ustavni odvjetnik i televizijski komentator, preplavio je osjećaj sreće kad se u kafiću Iračkog saveza pisaca ponovno počeo posluživati alkohol. No, mnogi drugi Iračani nisu zbog toga bili najsretniji.

“Postoje ljudi koji me žele ubiti jer pijem”, rekao je i sklonio molitvenu ogrlicu. “Borimo se protiv ekstremističkih vjeroučitelja, imama i propovjednika.”Ovako izgleda borba za definiciju tek rođene iračke demokracije, a ponajviše se tiče pitanja može li ona uskladiti vjeru i sekularizam. Ako nam pitanje alkohola može poslužiti kao naznaka, ta borba i dalje je rat u tijeku. Irak služi kao nepostojani laboratorij za testiranje koliko demokracija može biti islamistička i obrnuto. Strogi islamisti još nisu pobijedili, pa iz toga možemo izvući nekoliko provizornih pouka.U siječnju su u barovima i klubovima, uključujući i Savez pisaca, izvršene racije, što su mnogi Iračani shvatili kao vladin pomak prema strožem tumačenju islamskog zakona. No, nedugo potom, kako su otpočeli pozivi na reformu glede nekih drugih pitanja, kafićima su obnovljene dozvole za poslovanje. Otad je Bagdad doživio iznenađujuću renesansu noćnog života.Navedeno ne predstavlja jedinu naznaku odmaka od islama i pomaka prema širem shvaćanju sloboda pojedinca. Novi ministar obrazovanja ponovno je pokrenuo školske predmete kao što su glazbena i likovna kultura koje je prethodni ministar zabranio. Pokušaj da se u parlamentu izglasa obveza nošenja vela za žene zaposlene u vladinim uredima neslavno je propao. Čak i Moqtada al-Sadr, protuamerički nastrojeni klerik, odgovorio je na francusku zabranu nošenja nikaba izjavom koja je bila iznenačujuče puna demokratiđne tolerancije: “Prema muslimanskom zakonu, žene nemaju obvezu nositi nikab niti ga ne nositi, pa je stoga oboje prihvatljivo.”Ustav koji usklačuje islam i demokraciju više nužno ne predstavlja oksimoron.

No, napor da se iznače ravnoteža izmeču njih zahtjeva puno truda i uvjeravanja te če predstavljati iskušenje za ovu novu demokraciju. Zapravo su i islam i demokracija đvrsto upisani u ustav kojeg su Amerikanci pomogli napisati prije šest godina. U posljednje vrijeme vaga preteže na stranu suprotnu od strogog islama, ali militantni islamski ogranci zadržavaju opciju nasilja ukoliko zakonodavci ne uspiju ostvariti premoč. Čak i danas su trgovine s alkoholnim pičima đesto mete bombaških napada.“Največi problem s kojim su Irađani suođeni nije usklačivanje islama i demokracije, več razdor na politiđkoj i državnoj pozornici”, smatra Noah Feldman, profesor prava na Harvardu, koji je savjetovao irađku koalicijsku privremenu vladu tijekom pisanja ustava.Krajem veljađe, potaknuti prosvjedima u ostatku arapskog svijeta, Irađani su upriliđili prosvjede na trgu Tahrir u Bagdadu. Snage sigurnosti ugušile su pobunu, pa se prosvjedi nisu proširili na cijelu državu. Mečutim, đini se da su vlasti pristale na jedan ustupak, to jest da su odluđile ne vršiti pritisak na nočni život. Pitanje alkohola samo je jedan primjer razmjera sraza izmeču islamskih i sekularnih vrijednosti. U igri su puno ozbiljnije stvari, kao što je status žena, nasilje u obitelji, opseg samog zakona i narav kazni za kršenje zakona.Mečutim, smjer u kojem se odvija rješavanje pitanja alkohola pruža nam uvid u buduči slijed posredovanja u obuhvatnijoj javnoj raspravi.“Zabrana alkohola ne protivi se temeljima demokracije”, izjavio je profesor Feldman. “To je političko pitanje o ustrojstvu islamističke države.” On smatra da je zanimljiva stvar u vezi Iraka to što “u nijednoj drugoj državi Bliskog istoka to nije upitno, o tomu se ne raspravlja, ne piše i ne glasa. To bi trebalo biti, i jest, živa tema demokratske rasprave”.

Problem alkohola tiče se i još jednog dijela ustavnopravnog poretka: federalizma. “U kurdskim područjima nitko ne zabranjuje alkohol”, kaže profesor Feldman, imajući na umu sjevernu regiju koja uživa povlastice koje u velikoj mjeri podsjećaju na samostalnost. “U područjima kojima upravljaju Šiiti postoje suprotne tendencije.”Ovdje postoji tek šačica zagovornika zapadnog poimanja strogog odvajanja vjere i države, a čak i zakleti sekularistički političari poput Ayada Allawija, Šiita koji je prošle godine poveo sunitsku koaliciju do pobjede na parlamentarnim izborima, smatraju da islam ima svoju ulogu u politici.“Vjera je vjera”, nedavno je izjavio Allawi. “Ona se tiče odnosa pojedinca s Bogom. Smatram da bismo nadahnuće za ustav trebali potražiti u kulturi vjere, odnosno u znatnoj mjeri u kulturi islama.”Međutim, ovih dana čini se da politička strujanja kreću u smjeru suprotnom od strogog islama, pa je noćni život u iračkom glavnom gradu postao razudaniji i slobodniji nego ikada prije. Četvrtak i petak uvečer pretvorili su se u bučnu pijanku u ulici Abu Nuwas, koja se proteže uz rijeku, a ime je dobila prema arapskoperzijskom pjesniku i legendarnom pijanici homoseksualcu koji je uživao pisati o temama koje su vrijeđale stroge islamiste. Stoga činjenica da policijski dužnosnici na ulici Abu Nuwas odnedavna više brinu zbog pijanaca nego bombi predstavlja tek neznatan napredak u tome da Irak prestaje ratovati sam sa sobom. “Vlada je ponovno dozvolila noćne klubove i trgovine s alkoholom zbog glavobolje koju im zadaju prosvjednici”, izjavio je policajac Salem Abbas. “Umjesto da se okupljaju na trgu Tahrir, sada se pijanci svađaju i tuku na ulici i u klubovima. Po cijele noći smo u stanju pripravnosti.”

Tim Arango; Yasir Ghazi doprinijeo izvještaju iz Bagdada