Margareta Drzeniek Hanouz je starija ekonomistica u World economic forumu, nezavisnoj organizaciji koja nizom ekonomskih, socijalnih, demografskih, političkih i mnogih drugih segmenata vrednuje kompetitivnost neke zemlje na ekonomskoj ljestvici. Njihova izvješća uglavnom plijene pozornost u poslovnoj, ali i široj zajednici, jer se uz izvješća Svjetske banke i MMF-a smatraju određenim putokazom za kapital. Proklamirani cilj je preporukama i ukazivanjem loših, ali i pozitivnih primjera napraviti svijet ujednačenijim mjestom za poslovanje. Kroz svoj rad i preporuke promoviraju anglosaksonski model slobodne ekonomije.

Kako Hrvatska i cijela regija stoji na svjetskoj rang-ljestvici kompetitivnosti zemalja?
Ima velika razlika među zemljama. Slovenija i Crna Gora vode u regiji i pozicionirane su između 40. i 50. mjesta, dok su Srbija i Bosna i Hercegovina na začelju s pozicijom oko stotog mjesta. Hrvatska je na 77. mjestu. Riječ je o različitim stupnjevima ekonomskog razvoja.

Što bi trebalo napraviti da bi se sustigle Slovenija i Crna Gora?
U Crnoj Gori smo posljednjih godina vidjeli snažan napredak u institucionalnom okruženju; napravila je velik skok na ljestvici kompetitivnosti. Očito je da se manje zemlje lakše prilagođavaju te brže provode reforme. Slovenija je tijekom povijesti uvijek imala više stupnjeve ekonomskog razvoja u regiji, a izuzetno joj je pomoglo to što je ranije ušla u tranzicijski proces i što je primljena u Europsku uniju. Proces pregovora i čvrsto obećanje da će biti primljena ako bude provodila reforme joj je pomogao. Da bi se sustigla Slovenija, treba jačati kompetitivnost u zemlji.

Koje najvažnije poteze treba povući?
Prije svega treba provesti reformu javne administracije. U mnogim segmentima u kojima je Hrvatska loše ocijenjena, ili čak nazadovala, uvijek je riječ o državnoj regulaciji i javnoj upravi. Hrvatska je sada u goroj situaciji nego je bila prije pet godina, što je zabrinjavajuće s obzirom na stupanj pregovora i ulazak u EU. U sudstvu također vidimo slabosti, procesi traju predugo, učinkovitost je smanjena, što naravno utječe na poslovanje. Koncesije nad zemljištem i dozvole se izdaju sporo. Sve se to može brzo riješiti, ne zahtijeva materijalan trošak i brzo se isplati za razliku od, primjerice, gradnje infrastrukture. Samo treba politička volja.

Koje su prednosti, a koje mane regije i Hrvatske za investitore?
Za cijelu regiju, a pogotovo za Hrvatsku, najveća prednost je dobro obrazovano stanovništvo. Također je s jedne strane nevjerojatno blizu velikog tržišta EU, a s druge svim zemljama jugoistočne Europe. To je izvrstan geografski položaj. Hrvatska ima prilično stabilno političko i makroekonomsko okružje i što je jako važno, zdravo stanovništvo, dok su Srbija i BiH znatno lošije u tim segmentima. Mnoge zemlje u ovoj regiji nemaju baš zdravo stanovništvo jer je riječ o ekonomijama u razvoju.

Koje su mane?
Teško je reći za sve zemlje jer čak i ako usporedite Srbiju i Hrvatsku, Hrvatska ima znatno višu razinu kompetitivnosti. Investitori najviše zamjeraju slabe institucionalne okvire, korupciju i administrativne procedure. Sve to stvara lošu sliku regije, ali nisu investicije u regiju tako niske.

Kako to da je Srbija toliko ispod Hrvatske?
U Srbiji je iznimno snažan utjecaj države u ekonomiji što ruši njihovu kompetitivnost. Institucije su slabije u Srbiji nego u Hrvatskoj. I tako dolazimo do toga da se neke pojedinačne prednosti koje imaju investitori izgube ako gledamo širu sliku. Hrvatska je bolja kada se gleda sve zajedno.

Spomenuli ste da je prilika za razvoj regije u infrastrukturi i prometu.
Da. Najveći izazovi u regiji su ulaganja u infrastrukturu iako je u tom segmentu Hrvatska bolja od okolnih zemalja, pogotovo što se tiče transporta. Velika je prilika u poboljšavanju infrastrukture jer se manje zemlje oslanjaju na trgovinu i turizam, a za oboje je potrebna dobra prometna infrastruktura.

ZAMAH INVESTICIJAMA U OBNOVLJIVE IZVORE

Stjepan Čerkez: ENNA je otvorena za suradnju na razvoju velikih vjetroelektrana, solarnih elektrana i baterijskih sustava u Hrvatskoj i regiji

Potreba za korjenitom promjenom

Nakon energetskih šokova, tvrtke traže veću kontrolu nad troškovima