Članovi HUP – Koordinacije socijalne skrbi, koju čine privatne ustanove socijalne skrbi, već duže vrijeme upozoravaju na probleme u djelatnosti socijalne skrbi. Ovi nagomilani problemi ne samo da otežavaju poslovanje nego u pitanje dovode opstanak ustanova.

Zato je vrlo važno donošenje kvalitetnog Zakona o socijalnoj skrbi koji će jasno propisati korisnike socijalne skrbi, ali i pružatelje usluga socijalne skrbi. Upravo zato što se na zakon čeka nekoliko godina, članovi Koordinacije, ali i djelatnosti, pitaju se zašto Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi donosi ovaj zakon po hitnom postupku, bez uključivanja svih relevantnih sudionika u njegovu pripremu te bez sudjelovanja socijalnih partnera. Poznato je da je donošenje zakona, u čijoj pripremi sudjeluju svi sudionici i socijalni partneri, za zakonodavca zahtjevnije i dugotrajnije te da iziskuje vještinu koordiniranja, a njegov konačni oblik puno bliži očekivanju i zadovoljenju potreba zajednice i korisnika. Ovakve primjedbe HUP daje svim institucijama koje unatoč poznavanja potrebe uvažavanja socijalnog dijaloga ignoriraju činjenicu da u izradi zakona trebaju sudjelovati svi sudionici. Predloženi Zakon o socijalnoj skrbi ne rješava osnovne probleme na koje članovi upozoravaju i ne donosi poboljšanja ni korisnicima ni pružateljima usluga socijalne skrbi te nastavlja favoriziranje ustanova u vlasništvu države i lokalne i regionalne samouprave u odnosu na ustanove u vlasništvu privatnih osoba. Bojazan članova je da će Zakon o socijalnoj skrbi u predloženom obliku imati velike posljedice na hrvatski proračun. Zahtijevat će zapošljavanje novih radnika u sustavu socijalne skrbi kojima je osnivač Republika Hrvatska (novi radnici Zavoda zbog opširnijeg opsega poslova i povećane administracije), smanjenje kapaciteta domova na 70 korisnika iako je nedavno iz proračuna financirana planska gradnja domova većih kapaciteta te nove obveze podružnicama Zavoda. Zbog nedostatka sredstava smanjit će se kvaliteta usluge prema korisnicima ili će se prisilno smanjivati broj korisnika socijalne skrbi. Pad kvalitete usluga već je zamijećen u sadašnjem pružanju usluga kroz udomiteljstvo i samostalno stanovanje koji se, iako su dobro zamišljeni, upravo zbog nedostatka sredstava ne provode u prihvatljivu obliku. Socijalna skrb je djelatnost od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku i kvalitetno funkcioniranje sustava socijalne skrbi u interesu je cijele zajednice. Stoga se važni zakoni ne smiju donositi po hitnom postupku, već se u zajedničkim konzultacijama i široj raspravi moraju pronaći što je više moguće zadovoljavajuća rješenja za korisnike sustava socijalne skrbi, radnike, poslodavce, ali i Ministarstvo kao kreatora socijalne politike. Prve reakcije opće, ali i stručne javnosti upućuju da brojni nisu zadovoljni predloženim zakonom.