U našoj je zemlji svaki novi zakon, odnosno promjena postojećeg dobra prilika za ukrštanje različitih argumentacija i interesa društvenih skupina koje su dirnute zakonskim promjenama. Uostalom, ništa drukčije nije ni u drugim zemljama. Primjerice, naša radna verzija Zakona o sprečavanju neregistrirane djelatnosti.

Glavna nam je tema postala tzv. mjera 500 (famoznih 500 metara udaljenosti za prijateljsku pomoć u različitim radovima). Najveću su polemiku, odnosno podsmijeh izazvali berači grožđa, uobičajene slike brojnih hrvatskih krajeva u ranu jesen. I ako zanemarimo činjenicu o nespretnoj definiciji jednog vrlo uskog segmenta rada i “pomoći prijateljima”, temeljna je intencija zakona uglavnom pozitivna. Općenito, njime se nastoji uvesti red u zonu koja je ionako prepuna anomalija. Međutim, to područje nikako nije jednoznačno pa prilikom donošenja konačnog zakona i očekivanja njegovih učinaka o nekim se važnim elementima ipak treba voditi računa. Hrvatski poslodavci okupljeni u HUP-u vrlo su zainteresirani za zakonsko uređivanje sustava kojim se utvrđuju pravila igre na tržištu, pa i na tržištu rada. Svaki poslodavac koji legalno posluje, a takvih je znatno više od onih drugih primjera, želi da se s tržišta isključe svi koji na bilo koji način umanjuju njegovu konkurentnost. Često se navodi problem neprijavljenog rada koji rezultira nelojalnom konkurencijom i cjenovnim dampingom. Kriza je po definicije stanje koje pospješuje bujanje rada na crno pa treba razumjeti intenziviranje ovakvog načina rada u posljednjih nekoliko godina. Drugi je element utjecaja na povećanje rada na crno svakako visina poreznog opterećenja rada. U našem je slučaju to vrlo velik problem zbog visokog opterećenja primanja, ali i opterećenja poslovanja poduzeća i obrta s raznim poreznim i neporeznim nametima koji onda tjeraju poduzetnike i obrtnike u sivu zonu. Kad je riječ o porezima kao uzročniku povećanja rada u sivoj zoni, kolege iz Obrtničke komore su upozorili nakon uvođenja tzv. kriznog poreza da je on izravno pojačao zatvaranje obrta. To je zatvaranje samo prebacilo uslugu iz bijele sfere u sivu.

Anomalije
Za razliku od nespretnog primjera berača grožđa puno je slikovitiji primjer automehaničarske radionice. To naravno nikako ne znači da se ovdje zalažem za uzimanje korice kruha ljudima koji svojim rukama zarađuju mimo zakona. Riječ je o tome da njihovim radom ne ugrožavamo radnike koji rade legalno kod svojih poslodavaca i obrtnika koji jednako tako žive od rada svojih ruku. Nema opravdanja da uz registriranu automehaničarsku radionicu istu uslugu može nuditi radionica (“graba”) u susjednom dvorištu bez ikakvih papira. Danas inspektor bez ikakve smetnje kontrolira legalnu radionicu (pa i više puta u jednoj godini), dok u susjedno dvorište gdje se odvija identična, ali ilegalna djelatnost ne može ni zaviriti. Pa kad mu legalni poslodavac kaže da poveća normu i naplatu kroz posjet u susjedno dvorište, inspektor samo sliježe ramenima. Novim će zakonom ova anomalija uvjetne nenadležnosti prestati. Čini se da je to ujedno i najveći pozitivan učinak novoga zakonskog rješenja. O dosezima drugih rješenja treba imati na umu i neka druga iskustva, odnosno rezultate istraživanja o radu na crno u drugim zemljama. Austrijski istraživači Friedrich Schneider i Dominik Enste u vrlo zanimljivom djelu “Siva ekonomija”, navodeći uzroke nastanka i poticanja širenja sive ekonomije, kao jedan od glavnih uzroka navode njezino nesankcioniranje. Tvrde da će se ljudi lakše odlučiti raditi na crno ako se takav rad ne kažnjava ili su kazne male, odnosno ako je mala vjerojatnost da će ih se otkriti. Tome dodaju i malu vjerojatnost prekršajnog i kaznenoga gonjenja kao uzročnika rada na crno. Analizirajući neke europske slučajeve, Schneider i Enste navode da političari rješenje problema sive ekonomije vide u većim kaznama i sustavnijem nadzoru i otkrivanju onih koji rade na crno. Istodobno autori upozoravaju da se uspješnost otkrivanja i borba protiv sive ekonomije smanjuje nakon pooštravanja kazni i zavođenja sustavnijeg nadzora.

Tržište rada
Moglo bi se reći da veće kazne za rad na crno stvaraju spretnije prekršitelje. A svi znamo koliko smo spretni u tim pronalaženjima rupa u sustavu. Očito je da zakonsko sankcioniranje sive ekonomije ima ograničene domete. Schneider i Enste zato strože zakonsko kažnjavanje sive ekonomije navode tek kao jedan od uzroka njezina širenja. Vrlo su zanimljivi i drugi ekonomski uzročnici sive ekonomije: politika plaća, porezno opterećenje i kretanja na tržištu rada. Prema njima rad na crno buja ako se smanjuju legalne plaće i ako rastu one u sivoj ekonomiji. Slično se događa ako raste porezno opterećenje i plaća te ukupno poslovanje poduzeća (a tu mi u Hrvatskoj imamo što reći). Što se tiče kretanja na tržištu rada i učinaka na rast sive ekonomije, i u ovom području imamo plodno tlo: rast broja nezaposlenih, skraćivanje radnog vremena i rigidno radno zakonodavstvo. Imajući na umu sve ove uzročnike bujanja rada na crno, čini se da je ovaj naš pokušaj sa zakonom o sprečavanju rada na crno samo jedan od koraka u smjeru smanjenja domaće pošasti. Bit će puno važnije učiniti dodatne korake na smanjenju rigidnosti radnog zakonodavstva, na smanjenju opterećenja primanja, ali i poslovanja poduzeća. Uostalom, opet se vraćamo na naše stare zahtjeve: smanjimo javnu potrošnju i opterećenje gospodarstva da bismo više radili!

Davor Majetić, glavni direktor HUP-a