Čistačice koje su nekoć u rezidenciji libijskog veleposlanika laštile podove od bijelog mramora vratile su se kući na Filipine jer su im vize istekle nakon što im je čelnik, Ali Suleiman Aujali, odstupio s dužnosti. Ni vozača više nema.

No Aujali i dalje ne zna kamo će jer je zapeo u diplomatskom košmaru. Američko Ministarstvo vanjskih poslova prošli je mjesec ukinulo veleposlanstvo kojim je rukovodio dvije godine pa Aujali, koji je s položaja libijskog veleposlanika u Washingtonu odstupio nakon što je krajem veljače raskrstio s pukovnikom Muamerom Gadafijem, pokušava započeti novi posao od kuće. Naime, želi biti službeni predstavnik nove libijske vlade u Washingtonu, a ta vlada još ne postoji. “Ja više nisam predstavnik režima već naroda”, tvrdi Aujali. Njegov ga prijatelj Aly R. Abuzaakoouk, inače poznati libijski borac za ljudska prava, naziva “veleposlanikom ustanka”. Aujali je Libiji služio 40 godina i samo je jedan u nizu sad već bivših veleposlanika koji su, kako prema čijem sudu, ili neobično hrabri ili se žele na sve načine održati u politici. Veleposlanik Libije i drugi dužnosnici u Ujedinjenim narodima, kao i viši libijski diplomati u Francuskoj, Indiji i Kini stali su na stranu pobunjenika. Veleposlanici Jemena u UN-u, Siriji i Libanonu podnijeli su ostavku nakon što se vlada Jemena energičnom akcijom obrušila na prosvjednike. Gorljiva želja za demokracijom proširila se arapskim svijetom pa su se mnogi diplomati tome morali prilagoditi. U Tunisu i Egiptu revolucije su protekle razmjerno mirno pa njihovi veleposlanici i dalje obnašaju svoju dužnost. No znatno je teže onima koji potječu iz Bahreina, Jemena i Libije, gdje su se prosvjedi pretvorili u krvave sukobe.

Bahreinska veleposlanica Houda Ezra Noono zasad se pritajila, a u istom je položaju Adbulwahab Abdulla alHajjri, kojeg je časopis Time prozvao “washingtonskim doajenom diplomacije” zbog njegovih večerica i zabava koje su, kako prenosi Time, “ponekad uz ples trajale do sitnih jutarnjih sati”. Hajjri je šurjak predsjednika Jemena i, kako se zasad čini, ostat će na tom položaju. No veleposlanik Jemena u UN-u Abdullah Alsaidi s dužnosti je odstupio 18. ožujka. “Snajperisti s balkona ljudima pucaju u glavu, a ja više ne mogu mirne savjesti opravdavati stavove vlade pred UN-om”, izjavio je Alsaidi. Bivši libijski veleposlanik Aujali služio je u Maleziji, Argentini, Brazilu i Kanadi prije nego što je 2004. godine došao u Washington kako bi ondje “promicao međusobne interese”. U to se vrijeme pukovnik Gadafi odrekao nuklearnog naoružanja, zbog čega je predsjednik George W. Bush nanovo uspostavio diplomatske odnose s Libijom. Ali Suleiman Aujali, koji kaže da pukovnika Gadafija ne poznaje dobro, 2009. godine imenovan je prvim libijskim veleposlanikom nakon čak 35 godina. “Došao sam ovamo”, rekao je tada, “u nadi da ćemo ostvariti bolje odnose”. Otkako je najavio da će napustiti Gadafijevu vladu, Aujali je svakome tko ga je želio saslušati – novinarima, senatorima, pa čak i državnoj tajnici Hillary Rodham Clinton – govorio da bi Bijela kuća trebala priznati pobunjeničku vladu iz sjene.

“Gadafiju nikad ne treba vjerovati”, rekao je. No od Ministarstva financija SAD-a traži da oslobodi 30 milijardi dolara libijskih sredstava. “Onda ćemo moći voditi novu vladu, iznajmiti urede i narodu priskrbiti humanitarnu pomoć.” Neće to tako ići, kako mi je rekao jedan dužnosnik američke administracije koji je želio ostati anoniman. Ministarstvo vanjskih poslova SAD-a Aujalija je prihvatilo kao predstavnika vijeća nove vlade, no “odsad ga smatramo običnim građaninom”. Iako Aujalija prijatelji veličaju zbog iskazane hrabrosti, neki libijski stručnjaci smatraju da se radi o postizanju osobne političke koristi. “Mislim da su ostavke počele pljuštati nakon što se u jednom trenutku činilo da bi opozicija mogla preuzeti vlast”, kaže Diederick Vandewalle, stručnjak za političku znanost sa Sveučilišta Dartmouth u New Hampshireu, koji je dosad često putovao u Libiju. “Smatram da su samo pokušali biti uz izglednijeg pobjednika.”

Sheryl Gay Stolberg