S približavanjem ljeta turizam je ponovno u fokusu javnosti. Pripremamo se za još jednu uspješnu “ljetnu žetvu” i na tragu nama svojstvenih analiza posljednje dvije sezone već licitiramo s razinom uspjeha koji ćemo postići. Najavljujemo sjajnu sezonu slaveći izvrsno 34. mjesto na svjetskoj ljestvici konkurentnosti. Istodobno, međutim, pratimo vijesti o prodaji hotela, a vijesti o novim investicijama su rijetkost.

Osvrnimo se malo na konkurentnost. Prema podacima Svjetskoga ekonomskog foruma, glede turističke konkurentnosti nalazimo se na 34. mjestu od ukupno 139 zemalja svijeta. Zadržali smo isto mjesto kao i u izvješću iz 1999. godine. Na prvi pogled, biti 34. od 139 zemalja je izvrstan rezultat (iako su zemlje iz susjedstva znatno napredovale), ali upravo te podatke možemo koristiti za potvrdu teze o lošem stanju u nacionalnom turizmu. Cjenovna konkurentnost hrvatskog sektora putovanja i turizma ocijenjena je najlošije ove godine i nalazimo se na 101. mjestu. To je, procjenjuju stručnjaci, odraz poreznog tereta prema kojem smo pak na 134. mjestu. Prema regulativi vezanoj uz tržište rada, poput prakse zapošljavanja i otpuštanja, na 106. smo mjestu, prema lakoći zapošljavanja stranaca na 128. mjestu, a prema visini ulaganja Vlade u turizam na 119. mjestu. Samo podatak da smo prema poreznom opterećenju gotovo na dnu ljestvice dovoljno govori u kakvim uvjetima hrvatski hotelijeri posluju, odnosno zašto se prodaju hoteli. Vrlo smo dobro pozicionirani gledajući iz pozicije gosta, ali loše s pozicije investitora, odnosno poslodavaca u hotelijerstvu. U Hrvatskoj svega 12,5 posto smještajnih kapaciteta otpada na hotele koji ostvaruju više od 50 posto prihoda u turizmu, pri čemu rade s oko 35 posto zauzeća ili ispod granice održivosti. Naravno, nije sve negativno. Ministarstvo turizma se trudi i radi iznimno dobar posao u promoviranju zemlje, dobili smo neke od ključnih zakona (zemljište) koji su preduvjet budućeg rasta. Međutim, kad je u pitanju stvaranje okvira za poslovanje i razvoj sektora u cijelosti, nismo ni započeli s pravim mjerama. Neovisno o činjenici da je Hrvatska neosporno turistički atraktivna zemlja, investitorima nismo privlačni. Istodobno je turizam potencijalno najvažniji pokretač investicija i gospodarskog rasta Hrvatske te ključ za ulazak na globalna tržišta, što govore sve globalno relevantne institucije. Stoga je krajnje vrijeme da prestanemo brojiti automobile na granici i omogućimo cjelovitu preobrazbu turizma kako bi se čitav sektor lakše nosio s budućim konkurentskim izazovima. Iskreno se nadam da nam istraživanje o konkurentnosti predstavlja upozorenje, a ne razlog za zadovoljstvo.

Kristian Šustar, predsjednik Udruge poslodavaca u hotelijerstvu Hrvatske