U svojoj prvoj službenoj i javnoj procjeni stanja otkad je prošle godine preuzeo vođenje ratne misije u Afganistanu general David Petraeus bio je optimističan, ali sa zadrškom. Senatskom vijeću za vojne misije ovog je mjeseca izjavio da je talibanski pokret “u većem dijelu zemlje zaustavljen te da se u znatnom broju važnih područja smanjio”.

Priznao je da je napredak “vrlo krhak i reverzibilan”.Poštujemo generala i nadamo se da je njegov oprezni optimizam utemeljen. No moramo od njega, kao i od predsjednika Obame čuti više o strategiji zadržavanja zauzetih i očišćenih područja Afganistana te planovima uspostavljanja minimalno sposobne i vjerodostojne afganistanske vlade kako bi američke postrojbe mogle poći kući. Uz sve ostale krize, rat u Afganistanu pao je u drugi plan. Obama i njegov general ne bi to smjeli pogrešno protumačiti kao prešutno odobravanje. Prema istraživanju Washington Posta i ABC Newsa, dvije trećine Amerikanaca smatra da više nema smisla sudjelovati u tom ratu. Ako ćemo ikada postići uspjeh u Afganistanu (što podrazumijeva da će ta zemlja moći samom sobom upravljati te da će prestati biti sigurno utočište Al-Qaide), ovo je najbolja prilika za to. Sjedinjene Američke Države i saveznici ondje imaju preko 150.000 vojnika i 1000 civilnih službenika.General Petraeus naveo je neke obećavajuće pomake: talibani su protjerani iz svojih dugogodišnjih baza u pokrajinama Helmand i Kandahar. U napadima bespilotnim letjelicama i misijama na granici s Pakistanom zatočeno je i ubijeno još nekoliko stotina operativaca talibana i Al-Qaide.

Afganistanski predsjednik Hamid Karzai najavio je prijenos sedam područja iz savezničkih ruku pod kontrolu samog Afganistana. Iz svega toga trebali bismo dobiti dojma koliko je američka strategija uspješna.Izazovi su golemi, od Karzaijevog slabog i ciničnog vodstva do korumpirane vlasti. Njegov pokušaj da zaustavi rad novog, neovisnog parlamenta među stanovnicima Afganistana potaknuo je zabrinutost zbog njegovih autokratskih ambicija. Odustao je od te namjere tek nakon snažnih pritisaka od strane Sjedinjenih Američkih Država, Europske unije i Ujedinjenih naroda.Zabrinjava i činjenica da Pakistan skriva vođe talibana i Al-Qaide. General Petraeus ustrajno tvrdi da Pakistanci sve više shvaćaju razmjere tog rizika, ali bi im morao reći da im vrijeme ističe.Po prvi puta američki se dužnosnici doimaju ozbiljni glede zamisli o političkim pregovorima s talibanima. Ne znamo hoće li postići dogovor.Ali najbolja prilika da se smanji broj vojnika na tlu i promijeni mišljenje određenih vođa događa se upravo sada kad SAD i NATO imaju vojnu prednost. Još vjerujemo da SAD u Afganistanu ima veliki strateški interes. Ali svjesni smo i da je strpljenje Amerikanaca po pitanju ovog rata na izmaku.