Ovih je dana Muhammad al-Maskati zatočen u svom stanu, BlackBerry mu je isključila vlada, ulice vrve tenkovima, a gradske bolnice ozlijeđenima. Maskati je dvadesetčetvorogodišnji borac za ljudska prava koji je nedavno poželio mirnu revoluciju poput one u Egiptu, misleći da je dovoljna ustrajnost u nenasilju.

Onda su saudijski tenkovi zakoračili u Bahrein, a prosvjednici se našli na meti vlasti koja je teškim oružjem krenula na neoružane civile. “Mislili smo da će upaliti”, kaže Maskati. “No, danas je jednostavno previše nasilja. Više se niti ne radi o nasilju, već o samoobrani.” “Arapsko proljeće” možda nije završilo, no došlo je pred prag diktatora koji su u zaštiti svoje vlasti spremni upotrijebiti smrtonosnu silu. Pokret mladih za promjene zatajio je najprije u Libiji, gdje se pukovnik Moamer Gadafi vojskom obrušio na svoj narod, a nakon toga i u Bahreinu, gdje je kralj Hamad bin Isa al-Khalifa u gušenju prosvjeda pozvao Saudijsku Arabiju upomoć. Prosvjedi u Bahreinu samo su dio opsežnih promjena koje su zahvatile Bliski istok, a pokrenuli su ih mladi koji se ne boje kao njihovi roditelji. U početku su nastupili kao nezaustavljiva sila koju pogoni snažna demografska činjenica; naime, oko 60 posto stanovnika arapskog svijeta mlađe je od 30 godina. Okinuli su promjene u društvima u kojima se mladi inače pokoravaju starijima te srušili ostarjele hijerarhije i vlade. Pripadnici pokreta nastoje izazvati promjene u Maroku i Jordanu, predvode promjene u Egiptu i Tunisu te završavaju s prosvjedima u Alžiru i Jemenu. Na prvoj su liniji mladi koji u mobilizaciji mašu internetskim oružjem, koje im omogućuje da izbjegnu nadzor i dokinu klasne razlike. Ova je generacija putem interneta i panarapskih televizijskih kuća kao što je Al Jazeera osjetila život bez granica i pristup drugim društvima, što je pobudilo njihov bijes zbog represivne politike i gospodarske stagnacije koja je mladima u regiji dokinula slobodu i mogućnosti.

Mnoge je iznenadio izostanak vjerskog diskursa i prihvaćanje pluralizma, a naročito zato što se radi o generaciji koja je pronicavija od svojih roditelja pa su bijeg od despotizma i uništenih prilika često tražili u okrilju islama. Mlada je generacija odbacila tradicionalnu opoziciju u obliku slabašnih političkih stranki, koje su diktatorima služile kao politura demokratske legitimnosti, ili Muslimanskog bratstva koje je status quo neutralizirao. Mladi u cijeloj regiji izražavaju iste ideje, taktike i motivaciju koje su dovele do revolucije u Egiptu i Tunisu. U Maroku i Jordanu monarsi su dali do znanja da su spremni na ustupke, što je pobudilo nadu i uzbuđenje. Jordanca Tareka alNaimata, koji je profil na Facebooku otvorio prije nekoliko tjedana, oduševila je ta društvena mreža i tvrdi da je moćnija od Muslimanskog bratstva. Marokanac Oussama el-Khlifi (23) napustio je Društveni savez narodnih snaga kako bi osnovao neideološki pokret, koji je u početku organiziran na Facebooku, a na ulice Maroka izmamio nebrojen puk koji kralja prisiljava da objavi plan izmjene Ustava. “Vidjeli smo da se putem stranki stvari neće početi mijenjati i da su nam za promjene potrebni ljudi”, kaže Khlifi. “Napravili smo grupu na Facebooku pod nazivom Marokanci raspravljaju o kralju, a u četiri ili pet dana skupili smo 3000 članova”. Ohrabrile su ih početne pobjede u Egiptu i Tunisu. “Odrasla sam u okruženju u kojem su me uvjerili da narod ništa ne može”, kaže Mariam Abu Adas (32), jordanska aktivistica koja je sudjelovala u osnivanju tvrtke Hibet koja mlade podučava služenju društvenim medijima.“Generacije ljudi vjerovale su da ne mogu ništa učiniti”, kaže, “a uspjeli smo u samo nekoliko tjedana”.

Ostvaren je novi model za Bliski istok u kojem mladi uzimaju uzde u svoje ruke, a stariji ih slušaju i slijede. “Bojali smo se, ali došli smo vidjeti kako mladi regiju dižu na noge”, kaže Mustava Rawashdeh, bivši ravnatelj škole u jordanskom gradu Karaku, a otkaz je dobio nakon što je htio osnovati sindikat učitelja. “Mladi su prepoznali ozračje promjene i vodili nas”. A onda su snage pukovnika Gadafija otvorile vatru, a uslijedila je i agresivna akcija kralja Hamada. U Jemenu su pristaše države ubile desetke prosvjednika. Idealizam mladih u pitanje je dovela okrutna stvarnost represije, što ih je potištilo, ali ih nije slomilo. Ovo je trenutno jedna stanka za otrežnjenje, dok Bahreinci liječe ranjene, a libijska se opozicija uz pomoć međunarodnih zračnih snaga bori protiv Gadafijevih jedinica.U Jemenu se opozicija zasad drži mirne taktike te zahtijeva trenutno odstupanje predsjednika Alija Abdullaha Saleha s vlasti, nakon što su odbili njegovu ponudu da s vlasti odstupi početkom sljedeće godine. No, budućnost “arapskog proljeća” danas je upitna. “Ne vjerujem da će se mirni prosvjedi nastaviti”, kaže Maskati. “Danas se borimo protiv agresije.”

Michael Slackman; Nadim Audi doprinio izvještaju