Hrvatska udruga poslodavaca zahtijeva hitno donošenje primjenjivog i učinkovitog Zakona o rudarstvu koji će omogućiti legalan rad svim koncesionarima koji eksploatiraju mineralne sirovine.

Još u procesu donošenja važećeg zakona ukazivali smo kroz razne institucije kao gospodarstvenici i kao struka na neodrživost poslovanja u praksi uz primjenu ovakvog zakona. Zakon je svejedno donesen i danas se pokreće samo njegova manja izmjena po hitnom postupku jer svojim odredbama blokira i onemogućuje rad poslovnih subjekata. Objektivni promatrač bi zaključio kako je to priznanje da smo bili u pravu. Nažalost, posljedice lošeg zakona osjećamo samo mi. Oni koji su odgovorni za nastalo stanje nemaju posljedica, a mi bivamo obilježeni kao kriminalci. Izmjene koje bi se uskoro trebale naći u saborskoj proceduri samo će kratkoročno riješiti problem kroz automatizirani nastavak koncesija za one koji su stekli koncesiju za eksploataciju, ali je ona kraća zbog prava služnosti. Svojedobno je osnovana radna skupina za izradu kvalitetnog Zakona o rudarstvu koja uključuje brojne stručnjake, mnogi dolaze iz relevantnih poslovnih subjekata. Toliko znalaca okupljenih na jednome mjestu moralo bi dati rezultat u najviše dva mjeseca. Kako rezultata nema godinama, očito se ne radi o nestručnosti, nego o nedostatku političke volje. Mi samo tražimo učinkovit zakon koji će se moći provoditi. Sadašnje hitne izmjene su samo prijelazno riješenje”, kaže Žarko Horvat iz Holcima, predsjednik HUP – Udruge industrije nemetala, građevinskog materijala i rudarstva.

Naknade
Štete koje je sadašnji zakon u posljednjih godinu i pol donio su nemjerljive. O njegovoj neprovedivosti jasno govori podatak da je za dobivanje koncesije potrebno proći 23 koraka, a dobivanje je regulirano sa 19 zakona i pravilnika koji se odnose na eksploataciju, dok pravni okvir čini 23 zakona. Izravno i neizravno je ugroženo 10.000 radnih mjesta u tvrtkama, a sve zbog toga što se neuskađenost i neprovedivost zakona prelama preko leđa onih koji žele raditi legalno i plaćati državi sve naknade. Iako su podnijeli zahtjeve za koncesijama mjesecima prije potrebnih rokova, državna administracija to nije uvažila, nego je zatvarala kamenolome i tvrtkama pisale kazne. I Holcim i mnogi drugi u nizu su osjetili tu negativnu praksu. Višemilijunske kazne su napisane iako su sve vrijeme eksploatacije državi plaćane sve naknade. Inspektore također nije bilo briga što tvrtke koje eksploatiraju imaju ugovore s dobavljačima i što njihova proizvodnja stoji. “U ovo teško doba čelni ljudi tvrtki moraju obilaziti administraciju i moliti da im se skinu blokade umjesto da se fokusiraju na tržišta”, kaže Horvat. Napominje i da je Uprava za rudarstvo u Ministarstvu gospodarstva, rada i poduzetništva prvo prihvatila na sebe provedbu zakona, a onda to odgodila zbog prekompliciranosti i nespremnosti. Nažalost, Zakon o rudarstvu je samo jedan, očiti primjer načina rada s kojima se poslodavci susreću u Hrvatskoj. Žarko Horvat ističe da, ako država ne uspije u provedbi zakona koje je sama donijela, nitko ne podliježe sankcijma. Iste su propisane samo korisnicima, doduše, dosta često predstavljaju sivu zonu koja zahtijeva (dodatna) tumačenja, zajedno s rokovima i novčanim iznosima. Odgovornost državne administracije zbog loših zakona koji uzrokuju štetu ne postoji – nikome neće pasti ni vlas s glave zbog donošenja neprovedivog propisa! S druge strane poduzetnike će se sankcionirati.

Ministarstva u Republici Hrvatskoj, donoseći propise, funkcioniraju izolirano od sustava – imamo hrpu zakona, ali nemamo cjelinu. Umjesto da jačaju kapacitete za sudjelovanje u tržišnoj utakmici, gospodarstvenici se troše nastojeći osigurati puko funkcioniranje. Donošenje bilo kojeg novog zakona, ma kako nužan bio, zahtijeva određenu prilagodbu, prije svega sustavnu. Naravno da svaka prilagodba iziskuje vrijeme i trošak. Mnogo različitih zahtjeva za prilagodbu umnožavaju te troškove koji u našoj situaciji katkad predstavljaju nepremostivu prepreku za gospodarstvenike. Postavljanje prioriteta ne postoji, sudjelovanje naših gospodarstvenika u izgradnji sustava unutar kojih bi trebali funkcionirati sveden je na farsu, odgovornost je jednostrana. Zakoni se donose ne zbog sređivanja stanja, već zbog usklađenja s pravnom stečevinom EU. To samo po sebi vjerojatno nije loše, promatrajući da EU uspješno funkcionira, međutim loše je što se naša državna administracija brine samo u kojem roku će napisati i donijeti zakon ne brinući se pri tome o učincima koje ti zakoni imaju. Dakako da kvalitetnu legislativu ne predstavlja samo zakonski tekst, već mnogo više implementacija samih odredbi, što uključuje i kapacitet potreban za uspješnu provedbu zakona. U Hrvatskoj nije rijetkost da su dva ili više zakona neusklađena i da zakonske odredbe pojedinih jednostavno nije moguće provesti. Najbolje napisan tekst zakona malo vrijedi kad u praksi u potpunosti blokira rad onih zbog kojih je napisan.

Pomoć
Nije potrebno biti pravnik da bi se shvatilo da pravna stečevina EU nastoji osigurati transparentne i ravnopravne uvjete tržišnog natjecanja, jačajući tako kompetitivnost gospodarstva zemalja članica na svjetskom tržištu, omogućujući rast i otvaranje radnih mjesta. Zbog svega navedenog hrvatsko gospodarstvo je prilično iscrpljeno. Ne funkcioniranje državne administracije nimalo ne pomaže. Teško je prihvatiti ovakvo stanje kao nešto što se događa slučajno. Ne mogu prihvatiti ni tvrdnju da u državnoj administraciji rade neznalice. Jednostavno, nedorečena, nepotpuna i nejasna situacija pogoduje korupciji – i to je pravi razlog! Uoči predstojećih izbora držim svojom dužnošću pomoći zaposlenicima pri donošenju odluke za koga glasovati. To ne znači reći za koga glasovati, već protumačiti programe i planove pojedinih stranaka i motivirati ljude za izlazak na izbore. Vrijeme je da hrvatski građani počnu dostojanstveno živjeti, a ne samo slušati kako to zaslužuju.