Dok egipatski generali zemlju nakon odlaska predsjednika Mubaraka vode prema građanskoj vlasti, pitanja o američkom programu vojne pomoći odražavaju nešto širu zabrinutost.

Pitanje je, naime, koliko će vojska okrenuta profitu i duboko uvučena u sustav koji joj je pružao veliku gospodarsku i političku moć biti spremna na promjene? Neki stručnjaci kažu da je američki program pomoći, kojim je egipatskoj vojsci omogućeno oko 40 milijardi dolara od 1979., kad su Izrael i Egipat potpisali sporazum iz Camp Davida, do danas, podupirao vojnu birokraciju kojoj interne malverzacije i korupcija nisu bile strane. “Bit će to bolna točka već u bliskoj budućnosti, kad generali, to jest Vrhovno vojno vijeće, zapravo postane odvojena vlada s vlastitim gospodarstvom”, kaže Christopher Davidson, stručnjak za političko i gospodarska pitanja u Egiptu i profesor na Sveučilištu Durham u Engleskoj. Robert Springborg, profesor na poslijediplomskom studiju pomorstva u kalifornijskom Montereyu i stručnjak za egipatski vojni sustav, kaže da je ulaganjem u skupocjeno naoružanje program pomoći “egipatskoj vojsci omogućio da vlastita sredstva uloži u druge stvari”. Egipatska vojska zapravo dobije tek djelić sredstava jer Pentagon izravno plaća američkim tvrtkama koje proizvode tenkove, zrakoplove, puške i municiju za potrebe egipatske vojske. Egipatske opozicijske snage tvrde da su Mubarak i njegovi generali uspjeli novac preusmjeriti za druge ciljeve. Međutim, američki dužnosnici izričito napominju da je Programom prodaje vojne opreme i usluga (FMS) uređeno tako da se novac ne može pronevjeriti. Čak i ako jest tako, neki su visokopozicionirani američki vojni dužnosnici izjavili da se na pomoći ustrajalo i onda kad nije bilo jasno koliko je zapravo učinkovita. Tako je jedan umirovljeni pukovnik izjavio da se 1,3 milijardi dolara, koliko egipatska vojska godišnje primi, smatra “povlaštenim troškom”.

Uzmimo, naprimjer, flotu mlaznih zrakoplova vrste Gulfstream. Umirovljeni je pukovnik, koji je svojevremeno radio u Uredu za vojnu suradnju Američkog veleposlanstva u Kairu, izjavio da je “njima bilo očito” da će se zrakoplovi koristiti za prijevoz civilnih dužnosnika. Dužnosnici su pokušali spriječiti kupnju zrakoplova, no “naše veze u Ministarstvu obrane vršile su pritisak” da kupnja prođe prema dogovoru. Egipatska se vojska zrakoplovima Gulfstream uistinu služila za prijevoz visokih dužnosnika, a luskuzni su zrakoplovi postali simbol neumjerenosti Mubarakove vlade. No, Pentagon i dalje plaća 10 milijuna godišnje za servis. Egipatski su vojni dužnosnici, pak, odbili komentirati ovaj članak.Flota je američke porezne obveznike, prema riječima dužnosnika, stajala 333 milijuna dolara. Iz Ministarstva vanjskih poslova SAD-a, koje upravlja programom, kažu da je “bilo ključno zadržati status Egipta kao vođe koji unosi ravnotežu u regiju”.General bojnik Michael Collings, umirovljeni dužnosnik zrakoplovnih snaga SAD-a i najviše pozicionirani vojni predstavnik SAD-a u Egiptu u razdoblju od 2006. do 2008. godine, vršio je dužnost višeg vojnog predstavnika Američkog veleposlanstva u Egiptu te bio voditelj Ureda za vojnu suradnju.Collings kaže da Amerikanci nisu mogli pratiti kako profitabilna grana egipatske vojske, a radi se o konglomeratu koji upravlja tvornicama, posjedima i korporacijama za razvoj napredne tehnologije, raspolaže dobivenim sredstvima. Iako ističe da niti jedan dio američkih sredstava nije bio ukraden, priznaje da je korupcija ondje učestala pojava. “Zabrinut sam za egipatski narod koji je dovoljno propatio”, kaže. “Ti ljudi zaslužuju puno više.”Od viših je egipatskih vojnih dužnosnika doznao o korupcijskim transakcijama predsjednika Mubaraka koji je vojnoj vrhuški davao znatne cifre, kaže. “Bio je to sustavan proces.”

Egipatske vojne snage također su prikupile dodatne milijune zajedničkim vojnim vježbama koje su Egipćani i Amerikanci provodili svake dvije godine. General Collings upozorava da se pritom događalo nešto neobično, to jest da se svaki predmet koji je sudjelovao u vježbi morao iznajmiti. “Pedeset centi dnevno za stolicu”, prisjeća se. “olar i pol za stol.Cijene su varirale.” U nekim se slučajevima proizvodnja za vojne potrebe odvijala uz proizvodnju robe za opće tržiše, i to u kompleksu u vlasništvu vojske. Egipatska je vojska ušla u zajedničko ulaganje s Chryslerom radi proizvodnje vozila marke Jeep; proizvodili su civilne Wranglere za prodaju na Bliskom istoku te vojne Wranglere kojima se služila egipatska vojska. Springborg je, kaže, bio skeptičan oko toga da bi Egipćani mogli uspješno razdvojiti proizvodnju vojne i civilne opreme. Usto, general Collins smatra da je proizvodnja tenkova M1A1 Abrams, za koje Pentagon tvrtki General Dynamics plaća da dijelove šalje u Egipat, “jednako povezana sa stvaranjem radnih mjesta kao i s kupnjom vojne opreme”.U pustinji nedaleko od Kaira izgradio se Međunarodni zdravstveni centar koji je trebao biti namijenjen liječenju egipatskih vojnika. No, ubrzo je postalo jasno da se radi o komercijalnom pothvatu jer se na internetskoj stranici centra reklamiraju “bogato opremljeni kraljevski apartmani” za pacijente iz inozemstva. Wayne Yakes, američki liječnik koji je ondje radio, prisjeća se što su mu domaćini rekli o bolnici: “Bolnica je sagrađena američkim novcem tijekom mandata predsjednika Billa Clintona.”

Aram Roston i David Rohde; Neil MacFarquhar doprinio izvještaju iz Kaira