Sport & biznis - SP 2026.
EN DE

Škole u kojima se ne uči napamet

Autor: The New York Times
06. ožujak 2011. u 22:00
Podijeli članak —

Učionice osnovne škole Nagla i 1500 drugih škola u indijskoj državi Uttarakhand postale su laboratorij za obrazovni pristup neobičan u indijskim državnim školama. Umjesto da im učitelji pune glave podacima i testiraju ih na temelju reprodukcije odlomaka iz udžbenika, sada učenici pišu vlastite priče.

već od 5 € mjesečno
Pretplatite se na Poslovni dnevnik
Pretplatite se na Poslovni Dnevnik putem svog Google računa, platite pretplatu sa Google Pay i čitajte u udobnosti svoga doma.
Pretplati se i uštedi

A bave se i samostalnim projektima, primjerice jedan je učenik nedavno intervjuirao organizatore vjerskog festivala nakon čega je to usmeno i pismeno predstavio. U nekim drugim zemljama tako nešto je sasvim uobičajeno. No u Indiji su takve aktivnosti revolucionarne jer su ondje godinama učenike u državnim školama ispitivali na temelju pamćenja činjenica i njihovu ponavljanju na stresnim ispitima na kraju godine na kojima mnoga djeca padaju. Petogodišnji projekt poboljšanja indijskoga obrazovnog sustava financira jedan od najbogatijih stanovnika Indije Azim H. Premji, predsjednik informatičkog diva Wipro. Pedagozi u njegovoj Zakladi “Azim Premji” pomažu u obuci učitelja koja se tiče preinake metoda poučavanja i ispitivanja učenika.Premji (65) kaže da u Indiji ne postoji veći prioritet od ispunjenja njezina potencijala kao rastućega ekonomskog diva. Budući da je indijsko stanovništvo mlado (gotovo 500 milijuna stanovnika, odnosno 45 posto ukupnog stanovništva, mlađe je od 19 godina), poboljšanje obrazovnog sustava predstavlja jedan od najvećih izazova za tu zemlju. “Pametni studenti se ističu kao i u bilo kojem sustavu”, objašnjava Premji. “Oni koji nisu povlašteni nisu ni tako rječiti, manje su samopouzdani pa potonu. Potonu mnogo dublje. I tako dobijemo problem društveno hendikepiranih osoba.” Mnogi izvan Indije o njoj razmišljaju kao o izvoru obrazovanih stručnjaka zahvaljujući brojnim liječnicima i inženjerima koji su preselili na Zapad.

Učionice osnovne škole Nagla i 1500 drugih škola u indijskoj državi Uttarakhand postale su laboratorij za obrazovni pristup neobičan u indijskim državnim školama. Umjesto da im učitelji pune glave podacima i testiraju ih na temelju reprodukcije odlomaka iz udžbenika, sada učenici pišu vlastite priče.

A bave se i samostalnim projektima, primjerice jedan je učenik nedavno intervjuirao organizatore vjerskog festivala nakon čega je to usmeno i pismeno predstavio. U nekim drugim zemljama tako nešto je sasvim uobičajeno. No u Indiji su takve aktivnosti revolucionarne jer su ondje godinama učenike u državnim školama ispitivali na temelju pamćenja činjenica i njihovu ponavljanju na stresnim ispitima na kraju godine na kojima mnoga djeca padaju. Petogodišnji projekt poboljšanja indijskoga obrazovnog sustava financira jedan od najbogatijih stanovnika Indije Azim H. Premji, predsjednik informatičkog diva Wipro. Pedagozi u njegovoj Zakladi “Azim Premji” pomažu u obuci učitelja koja se tiče preinake metoda poučavanja i ispitivanja učenika.Premji (65) kaže da u Indiji ne postoji veći prioritet od ispunjenja njezina potencijala kao rastućega ekonomskog diva. Budući da je indijsko stanovništvo mlado (gotovo 500 milijuna stanovnika, odnosno 45 posto ukupnog stanovništva, mlađe je od 19 godina), poboljšanje obrazovnog sustava predstavlja jedan od najvećih izazova za tu zemlju. “Pametni studenti se ističu kao i u bilo kojem sustavu”, objašnjava Premji. “Oni koji nisu povlašteni nisu ni tako rječiti, manje su samopouzdani pa potonu. Potonu mnogo dublje. I tako dobijemo problem društveno hendikepiranih osoba.” Mnogi izvan Indije o njoj razmišljaju kao o izvoru obrazovanih stručnjaka zahvaljujući brojnim liječnicima i inženjerima koji su preselili na Zapad.

No u samoj Indiji opće je prihvaćeno stajalište da ta zemlja ne ulaže dovoljno u obrazovanje. U posljednjih pet godina vlada je počela znatno više trošiti na obrazovanje – prošle godine 83 miljarde dolara, dvostruko više nego prije. Škole sada nude besplatan ručak, što je pridonijelo porastu upisa na više od 90 posto djece. Međutim, većina indijskih škola i dalje postiže bijedne rezultate. Jedva je polovica učenika petih razreda sposobna pročitati najjednostavnije tekstove na jeziku poučavanja, otkrilo je istraživanje neprofitne skupine za obrazovanje Pratham, koje je pokrilo 13.000 seoskih škola.A tek jedna trećina zna izvesti jednostavne matematičke zadatke dijeljenja. Većina učenika ispiše se prije nego što dođu do desetog razreda. Te statistike potpuna su suprotnost Kini u kojoj je vladina usredotočenost na obrazovanje postigla postotak pismenosti od 94 posto, dok u Indiji taj broj iznosi 64 posto. Premji kaže da se nada kako će njegova zaklada u konačnici promijeniti nešto za desetke milijuna djece time što će se usredotočiti na ključna područja obrazovanja kao što ispiti, nastavni programi i obuka učitelja. Dodaje kako mu je želja dosegnuti puno više djece otvaranjem privatnih škola, što je pristup koji su prihvatili i mnogi drugi bogati Indijci. Premji, čije ukupno bogatstvo časopis Forbes procjenjuje na 18 milijardi dolara, nedavno je zakladi prenio dionice svoje tvrtke u vrijednosti od dvije milijarde dolara. Te tek donirane dionice iskoristit će se za pokretanje pedagoškog fakulteta u Bangaloreu te širenje programa poput ovoga u Uttarakhandu i šačici drugih mjesta kako bi se došlo do 50 indijskih školskih okruga od ukupnih 626.

Stručnjaci za filantropiju se slažu da su veličina i razmjer Premjijevih napora nedostižni za privatne pothvate u Indiji. Premda je brz indijski gospodarski rast pomogao desecima tajkuna da zgrnu milijarde dolara, rijetki od njih posvetili su tako velik iznos nekom društvenom cilju. “To nikad prije nitko nije pokušao, ni zaklada ni neka profitna organizacija”, izjavio je Jayant Sinha, predsjednik indijskog ureda tvrtke Omidyar Network koja se bavi humanitarnim ulaganjima, a koju je uspostavio osnivač eBaya Pierre Omidyar. Manjak financija prožima sve aspekte obrazovanja u školskom okrugu Nagla. Ali postoje i tračci nade da bi napori poput navedenih Zaklade “Azim Premji” mogli donijeti nešto dobra. Surjeet Chakrovarty (15), učenik srednje škole, osnovnu školu je završio u Nagli i još je redovito posjećuje. Surjeet želi postati pjesnik i glazbenik, što pripisuje poticajima svojih bivših učitelja u Nagli. “Učitelji su me nevjerojatno nadahnjivali za pisanje”, rekao je.Jedan od tih učitelja, Pradeep Pamdley, zasluge dijeli sa Zakladom “Azim Premji” te pomoći koju je ona pružila u razvijanju pismenih i usmenih ispita. “Prije smo točno znali odgovore, a djeca su morala od riječi do riječi ponoviti ono na što smo mi mislili”, priznao je Pandey. “Ne smijemo nastaviti tu praksu i pustiti ih da prođu, a da ništa nisu naučili.”

Vikas Hajaj

Autor: The New York Times
06. ožujak 2011. u 22:00
Podijeli članak —
Komentirajte prvi

Moglo bi vas Zanimati

New Report

Close