Arktički je ocean odbojno mjesto, no to nije spriječilo Ruse da ondje počnu bušiti u potrazi za naftom niti naftne kompanije sa Zapada da ih spremno slijede. Dok se kopnene naftne rezerve polako gube, Rusija je u siječnju s britanskim naftnim divom BP-om, čiji su izgledi za bušenje na teritoriju Sjedinjenih Američkih Država propali nakon prošlogodišnje katastrofe u Meksičkom zaljevu, potpisala ugovor o istraživanju na području Arktika.

S obzirom na nemire na Bliskome istoku, nova ruska nafta bila bi ključna za svjetske zalihe ako globalna potražnja za naftom nastavi rasti. Usto je Rusija već premašila Saudijsku Arabiju i postala najveći svjetski proizvođač nafte. Međutim, naftne kompanije odvažit će se na lokaciju od koje su druge velike zemlje s oprezom ustuknule zbog sigurnosnih i ekoloških razloga. Naime, arktički je led višestruko opasan što se tiče bušenja, a ako dođe do izlijevanja nafte, sanacija bi se morala odvijati u potpunoj tami. U veljači je tvrtka Royal Dutch Shell najavila odgodu planova za bušenje uz obalu Aljaske. Rusi pak na to drukčije gledaju. Prema podacima Međunarodne agencije za energetiku, sibirska se naftna polja sve više iscrpljuju pa bi se dnevne zalihe nafte do 2035. godine mogle smanjiti za gotovo milijun barela. Budući da rusko gospodarstvo ovisi o nafti i plinu, koji čine oko 60 posto izvoza, Rusija je prisiljena proširiti se izvan kopna te surađivati sa stranim partnerima glede stručnosti i podjele troškova. Prema podacima Američkog istraživanja o geologiji, Arktik krije petinu netaknutih i nadoknadivih zaliha nafte i zemnog plina na svijetu. Iz izvješća objavljenog 2009. godine vidi se da 43 od 61 značajnog naftnog polja u Arktiku pripadaju Rusima. Ruska je strana Arktika naročito bogata zemnim plinom, a sjevernoamerička je strana bogatija naftom. Iako se SAD i Kanada oštro protive bušenju na području Arktika, druge zemlje spremno prihvaćaju novi razvoj situacije. Norveška je lani riješila teritorijalni spor s Rusijom i za bušenje priprema nova područja na Arktičkom oceanu.

Lani je Grenland tvrtki Cairn Energy izdao dozvolu za preliminarna bušenja. Škotski Cairn ove godine planira bušiti na četiri nova vrela, a očekuje se da će u ovom području uskoro početi bušiti i Exxon Mobil, Chevron i Shell. No od pet država koje izlaze na Arktički ocean najviše riskira Rusija. Rosnjeft pregovara s drugim velikim naftnim kompanijama koje su izgurane sa sjevernoameričkog tržišta.Među takve spada i Shell, kako kaže njihov izvršni direktor. Rosnjeftov izvršni direktor Eduard Kudainatov kaže da su brojne druge inozemne kompanije zainteresirane za bušenje na Arktiku. Arktičke su vode osobito opasne, a kitovi, polarni medvjedi i druge životinjske vrste ovise o krhkom habitatu ove regije. Donedavno su Rusi Arktik smatrali tek ledenim smetlištem. Godinama je sovjetska vojska ispuštala nuklearni otpad u Karsko more gdje se BP i Rosnjeft spremaju bušiti. Iz Uprave Rosnjefta kažu da bušenje neće uzrokovati širenje radijacije. Daniel Jergin, povjesničar koji se bavi razvojem nafte i predsjednik Odbora za energetska istraživanja (IHS CERA), kaže da je bušenje od ključne važnosti za Ruse. “Rusija je kamen temeljac u svjetskim zalihama nafte”, kaže. “Arktik će biti jedan od najvažnijih faktora u određivanju koliko će nafte Rusija proizvoditi za 15 godina i izvoziti ostatku svijeta.”

Andrew E. Kramer; Clifford Krauss