Iz ovog su gradića skrivenog u uvalama planinskog lanca Jalisco poljoprivrednici nekoć odlazili na opasno putovanje pješice prema Sjedinjenim Američkim Državama, nadajući se da će s nekoliko sklopljenih poslova pokriti dugove koje bi nakupili obrađujući komadiće zemlje koja je u njihovim obiteljima generacijama.

No u posljednje vrijeme sve više njih uspijeva ostati kod kuće zbog nove suradnje s tvrtkom PepsiCo. Tristotinjak ovdašnjih seljaka svoj kukuruz više ne prodaje preko posrednika, već izravno tvrtki PepsiCo, koja im za urod plaća zajamčenu cijenu. Taj je poslovni dogovor seljacima omogućio da uzmu kredit za kupnju sjemenja i gnojiva te da osiguraju usjeve i opremu. “Prije sam morao prodati kravu kako bih kupio što mi treba”, kaže José Guzmán Santana. “Danas mogu zadržati kravu, a moja obitelj uz naš urod ima i mlijeko.” Ideja je započela kao pilotprojekt zaklade povezane s PepsiCoovom linijom hrane Sabritas, a otad se proširila na 850 seljaka kako bi se osigurale lokalne zalihe suncokretovog ulja, kojima PepsiCo nastoji poboljšati nutritivnu vrijednost svojih proizvoda. Projekt s kukuruzom tvrtki je znatno smanjio troškove prijevoza jer se poljoprivredni posjedi nalaze u blizini tvrtkinih dviju tvornica, a suradnja s lokalnim poljoprivrednicima omogućila joj je pristup onoj vrsti kukuruza koja najbolje odgovara PepsiCoovim proizvodima i proizvodnim procesima. Društvena korist programa otkupa kukuruza očituje se u povećanju prihoda seljaka, što se odrazilo na prehrambeni i obrazovni standard seljaka koji sudjeluju u programu, a da ne spominjemo sve manji broj ilegalnih radnika i, što je vjerojatno, sve manju proizvodnju marihuane. No u tvrtki PepsiCo kažu da je spomenuto samo dodatna korist poslovnom učinku programa. Sve je više velikih tvrtki koje se odlučuju na slične poslovne projekte radi povećanja profitabilnosti, što u konačnici dovede i do poboljšanja financijskog i socijalnog statusa onih kojima je pomoć potrebna.

Jedan od prvih takvih projekata bila je Danoneova proizvodnja jogurta obogaćenog vitaminima koji se u Bangladešu prodaje po cijeni od 11 centi. Tvrtka na tome nije ostvarila zaradu, ali je stekla uvid u financijsko stanje 2,5 milijardi potencijalnih kupaca koji preživljavaju s manje od 2,5 dolara dnevno. “To su čitava tržišta”, kaže Harry Verhaar, voditelj inicijativa za stratešku održivost u tvrtki Philips Electronics, komentirajući zemlje u kojima živi velik broj siromašnih potrošača. Philips je u Africi počeo prodavati jeftina rasvjetna tijela na solarni pogon onim ljudima koji nemaju pristup električnoj struji. “Razvijamo proizvode koji su u ekonomskom smislu prikladni za nas kao tvrtku, a ujedno dobri za okoliš i za potrošače”, kaže Verhaar. Korištenjem takvih proizvoda smanjila se uporaba kerozina, goriva za kojim posežu najsiromašniji. Budući da ti potrošači uglavnom osvjetljavaju prostorije kad padne mrak, takvi proizvodi mogu djetetu omogućiti da dulje uči ili društvu da pogleda večernju nogometnu utakmicu. Osim toga doveli su do razvoja poslovanja. “Čovjek može otvoriti malu trgovinu na koju će postaviti veću solarnu ploču te za manju svotu naplaćivati punjenje solarnih rasvjetnih tijela”, kaže Verhaar. “Tvrtke se sve više okreću tome kako da svoje temeljno poslovanje iskoriste za dobrobit zajednice, a ne samo da napišu pozamašan ček”, kaže Gaurav Gupta, direktor za azijsku regiju pri tvrtki Dalberg Global Development Advisors, koja se bavi konzultantskim uslugama na području međunarodnog razvoja. “Počinju shvaćati da sa malo više truda mogu postići velike stvari.”

Derek Yach, bivši dužnosnik Svjetske zdravstvene organizacije koji je danas na dužnosti izvršnog direktora PepsiCoa za svjetsko zdravlje i poljoprivrednu politiku, odlučno je izjavio: “Ovo je posao. Sve ono dobro što mi želimo učiniti mora se financirati zaradom tvrtke, stoga zašto to ne bismo radili u sklopu redovnog poslovanja?” Međuamerička razvojna banka u Meksiku je s PepsiCoom sklopila dogovor kojim će se s pet milijuna dolara zajamčenih kredita poduprijeti program sličan onome s kukuruzom. Novi će projekt obuhvatiti seljake u saveznim državama Jalisco i Durango koji uzgajaju suncokrete. Tvrtka će u sljedećih sedam godina uložiti oko 52 milijuna dolara kako bi otkupila urod i poslije preraditi 36.000 metričkih tona suncokretovog ulja. Seljaci iz San Gabriela prijavljuju se za vladine subvencije radi kupnje traktora koji bi im pomogli u povećanju produktivnosti i uroda. “Da, traktor, a možda i zadruga u kojoj bismo mogli prodavati sjemenje i gnojiva drugim seljacima jako bi nam pomogli”, kaže seljak Martin Ramos Torres. “To je samo početak ostvarenja naših želja.”

Stephanie Strom