Već godinama somalski gusari s lakim lađama od fiberglasa i solju nagriženim kalašnjikovima zapovijedaju brodovima i uzimaju taoce diljem jedne od najprometnijih pomorskih ruta na svijetu, Adenskog zaljeva, pravca ključnog za prijevoz nafte s Bliskog istoka u Europu i Sjedinjene Američke Države.

Nije se moglo ni zamisliti da bi ti gusari mogli pogubiti ijednog taoca, sve do 22. veljače, kad su u Arapskome moru usmrtili četvoricu Amerikanaca. Još je nejasno zašto bi gusari željeli pogubiti taoce kad njihov poslovni model, koji im je u posljednjih nekoliko godina donio više od 100 milijuna dolara, počiva na dobivanju otkupnine za te taoce. Somalski gusari opet su udarili 24. veljače; napali su dansku jedrilicu te oteli troje djece, njihove roditelje i dva člana posade. U zatočeništvu u Somaliji trenutno se nalazi više od 50 plovila, od tajlandskih kočarica do europskih supertankera, s više od 800 taoca. A te se brojke svake godine povećavaju. No ozbiljna međunarodna reakcija izostaje. Zapadne sile, uključujući i Sjedinjene Američke Države, poslale su ratne brodove na plovidbu duž somalijske obale kako bi spriječile napade. Ipak, kad gusari otmu brod, vlasnici prikupe otkupninu koja se danas kreće oko pet milijuna dolara, a veći dio tog novca završi u rukama krajnjih korisnika, potrošača. Sve donedavno taoci su se iz cijele priče izvlačili neozljeđeni, tek pomalo mršavi i blijedi zbog boravka u malenoj, prljavoj ćeliji. Međutim, u posljednje vrijeme gusari postaju sve opakiji; pojavila su se izvješća o premlaćivanjima, priča se da taoce vješaju naglavačke i da ih pod prijetnjom smrću tjeraju da im se pridruže u prepadima. A sada su i ubili četvoricu Amerikanaca. “Mislim da će doći do svojevrsne odmazde”, izjavio je europski diplomat u Nairobiju u Keniji, koji s ostalim diplomatima razmjenjuje mišljenja o protugusarskim strategijama i kojemu je naređeno da se o tim temama ne izjašnjava javno. “Već vidim kako će Amerikanci poći ravno na gusarske šefove, organizatore, pa možda čak i blokirati neke luke kojima se oni koriste”, nagađao je.

Američki dužnosnici daju naslutiti da su ta ubojstva promijenila pravila igre. “Shvatili smo poruku”, rekao je jedan dužnosnik američkog ministarstva vanjskih poslova. “Shvaćamo potrebu za prilagođavanjem.” Gusari su se prije držali relativno blizu somalijske obale. No sada uz pomoć “matičnih brodova” (otetih plovila koja služe kao plutajuće baze) napadaju brodove udaljene više od 1200 kilometara od obale. Crvena zona trenutno pokriva više od 2,5 milijuna četvornih kilometara, područje za koje mornarički časnici tvrde da ga je nemoguće kontrolirati unatoč 34 patrolna broda iz 15 zemalja. Gusari se poput organzirane tvrtke šire i na tlu. Omogućuju zaradu za desetke tisuća Somalaca – upravitelje srednje razine, prevoditelje, računovođe, mehaničare, oružare, brodograditelje, zaštitare, žene koje gusarima prodaju čaj i one koji im prodaju koze. U jednoj od najsiromašnijih država na svijetu gusari nisu samo poduzetnici, oni su žila kucavica. Upravo je u tome pravi problem. “Glavni uzrok svega ovoga je propast države”, smatra navedeni američki dužnosnik. Središnja somalijska vlada pala je prije više od 20 godina pa sada na području te države vladaju suše, vojni diktatori, borci povezani s al-Qaidom, glad, patnja i smrt razmjera neviđenih igdje drugdje. Sjedinjene Američke Države i ostale zapadne sile ulažu milijune i milijune dolara u somalijsku prijelaznu vlast, imenovano tijelo koje u stvarnosti ima vrlo malu legitimnost, u nadi, možda uzaludnoj, da će ona uspjeti obnoviti najneuspješniju svjetsku državu i izgraditi gospodarstvo temeljeno na ribarstvu ili stočarstvu.

No i ta prijelazna vlada je podijeljena, nemarna i korumpirana. Islamistički pobunjenici drže veći dio zemlje pod svojom kontrolom. “Dok se stvari ne promijene na tlu, morat ćemo se oštro obrušiti na gusare na moru”, izjavio je Cyrus Mody, upravitelj Međunarodnoga pomorskog zavoda u Londonu. Pomorski prijevoznici su ogorčeni, tvrdi on, jer premda strane mornarice presretnu i nakratko zatoče brojne pirate, uglavnom ih puštaju ako ih ne uhvate na djelu dok otimaju brod. “Moramo promijeniti zakone”, dodao je Mody. “Zašto bi se neka laka brodica smjela nalaziti na 800 milja udaljenosti od Somalije s raketnim bacačem, ljestvama i dodatnim bačvama goriva? Što ona tamo radi? Ribari? Te ljude treba uhititi i dovesti pred lice pravde.” Vojna akcija predstavlja posljednje pribježište. No ta opcija ne bi bila lijepa i mogla bi se obiti o glavu. “Možda bi netko mogao ubiti nekoliko gusara, ali na njihovo bi mjesto smjesta stigle zamjene”, izjavio je Bronwyn Bruton, pisac kontroverznoga ogleda o Somaliji. “Veći broj civilnih žrtava u tom bi slučaju samo pridonio jačanju najgore sigurnosne prijetnje u SAD-u: terorizma.”

Jeffrey Gettleman