Sljedeći izazov pred Watsonom, IBM-ovim superračunalom koje je pobijedilo dva prvaka u kvizu “Izazov”, bit će naučiti postaviti dijagnozu i odrediti liječenje, a sve uz pomoć Medicinskog centra sveučilišta Columbia i Medicinskog fakulteta sveučilišta Maryland.

To je dobra vijest za liječnike koji se muče s dijagnosticiranjem jer pritom moraju analizirati mnoštvo podataka, u The Timesu je napisao Abraham Verghese, profesor na Medicinskom fakultetu sveučilišta Stanford. No za pacijente to i nije tako dobra vijest. Doktor Verghese smatra da više tehnologije ne podrazumijeva nužno i bolju zdravstvenu skrb, a pacijenti se s tim uglavnom slažu. Verghese kaže da bi svima bilo bolje kad bi se liječnici jasnije sjećali početnih faza svoje obuke. Konačno, nije baš vjerojatno da bi računalo uspjelo položiti zahtjevan liječnički ispit. Lakoća s kojom se naručuju pretrage kao što su rendgensko snimanje i magnetna rezonancija zabrinjava doktora Verghesea jer su zbog nje “atrofirale osnovne liječničke vještine pregleda tijela”.“Kad američki stažisti odu u bolnice u inozemstvo koje nemaju sredstava, poniženi su jer liječnici npr. u Africi i Južnoj Americi ne otkrivaju tekućinu u plućima rendgenskim snimanjem, već lupkajući prstima po prsima bolesnika i osluškujući reakciju stetoskopom.” Još jedno područje na kojem su očigledna ograničenja tehnologije jest ono koje je sama tehnologija izrodila – virtualni svjetovi, gdje se internetska rasprava često pretvori u zlobne komentare i prijetnje. Znanstvenici naglašavaju da računalni ekran umrtvljuje empatiju. To pak stvara opasnu okolinu za djecu, koja su tako izložena grabežljivcima, neprimjerenom jeziku i maltretiranju prilikom igranja igrica na internetu. Ni najbolja tehnologija ne može ih zaštititi kao što to mogu ljudske oči. “Svatko može kupiti filter za psovke, ali djeca ga znaju zaobići na razne načine”, The Timesu je rekla Anne Collier iz organizacie connectsafety.org koja promovira dobrobit djece. “Doista nema nadomjestka za ljudski nadzor.” Još jedna utješna misao tiče se činjenice da Watsonov uspjeh u “Izazovu” ne znači da je jezično procesuiranje napredovalo do razine razumijevanja jezika, napisao je u The Timesu Ben Zimmer.

Tehnike koje je Watson upotrebljavao “ni u jednom trenu nisu se približile dubljem shvaćanju semantičkog sadržaja u indicijama u kvizu”, objasnio je Zimmer. “Umjesto toga Watson je obradio terabajtove podataka kako bi otkrio statistički najvjerojatniji odgovor na indicije temeljen djelomično na riječima koje se često pojavljuju zajedno.” Dan kad će Watson znati razumjeti “semantički sadržaj”, koji ljudi koriste za izmišljanje priča, najvjerojatnije neće tako brzo osvanuti. Peter Guber, hollywoodski menadžer i autor knjige “Ispričaj priču i pobijedi: kako spojiti, uvjeriti i trijumfirati skrivenom snagom priče”, tvrdi da je reakcija na priču upisana u naš DNK. Kako bi iskušao svoju hipotezu, Guber je proveo neko vrijeme na Papua Novoj Gvineji gdje je promatrao kako se pripadnici plemena povezuju jedan s drugim kroz priče. The Timesu je otkrio da nam ekrani i telefonske linije ne dopuštaju da osjetimo priču kroz govor tijela, zajedničke osjećaje koje ona u nama pobuđuje i dramatska uljepšavanja. Kad je pokušao uvjeriti jednog menadžera u studiju Warner Brothersa da podrži film “Gorile u magli” o izumiranju majumuna u Africi, Guber se bacio na pod raširenih ruku i rekao: “Ja sam ranjeni gorila.” Navedeni menadžer je pokušao prijeći na sljedeći sastanak u rasporedu, ali Guber se nije maknuo s poda sve dok nije dobio pozitivan odgovor. The Timesu je rekao: “Morate biti u istom prostoru s osobom ako je želite uistinu dirnuti i stvoriti taj osjećaj koji nekoga fiziološki i psihološki mijenja.”

Tom Brady

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com