A zašto cijene ne bi rasle? To je bilo, kažu sudionici sastanka, glavno pitanje koje je u Banskim dvorima došlo od poljoprivrednih i prehrambenih proizvođača na skupu koji je žurno sazvan u jeku prosvjeda mladih fejsbukovaca, zabrinutih za svoju perspektivu i ogorčenih na politiku mirnoga gledanja Vlade kako kriza sve više narušava razvoj Hrvatske.

Hrvatska je, kako je iza zatvorenih vrata poručio vrh poljoprivredno-prehrambenog sektora, primarno zemlja sela i poljoprivrede i dok cijene sirovina na kojima počiva taj važni dio hrvatskoga gospodarstva rastu u zemljama u okruženju i na globalnoj razini, kako se od njih može tražiti da zaustave daljnji rast cijena. Jasnu poruku nakon sastanka uputio je i novi predsjednik Hrvatske udruge poslodavaca Ivan Ergović. Gostujući u Dnevniku HTV-a, nakon sastanka u Vladi, podsjetio je kako se Hrvatska opredijelila za tržišno gospodarstvo u kojemu cijene određuje tržište. Drugim riječima, bez interventnih mjera države za ciljane proizvode o kretanju cijena se ne pregovara. No o interventnim mjerama i mogućim potezima u tom smjeru na sastanku, kako su potvrdile sve strane, nije se razgovaralo. Premijerka Kosor tek je najavila kao moguću opciju posezanje za prodajom pšenice iz državnih robnih rezervi, no što bi još od karata iz rukava mogla povući, nije se izjašnjavala. Njoj je očigledno u uvjetima kada se prvi put suočila s otvorenim kritikama, prosvjedima i uzavrelom ulicom prioritet bio poslati poruku kako joj je obećano da cijene neće rasti u idućim mjesecima. A prema starom uhodanom načinu rada, dođe li do toga i kada dođe, razmišljat će se naknadno i u hodu što dalje poduzimati i kako problem rješavati. I najnoviji je sastanak čelnih ljudi u Banskim dvorima sa sindikatima i poslodavcima zapravo samo dodatno potvrdio iscrpljenost Vlade i njezino nesnalaženje u uvjetima koji iziskuju mudru i dobro promišljenu gospodarsku politiku.

Sindikati su stoga s pravom ostali nezadovoljni jer nisu čuli s kojim to mjerama država namjerava zaštititi socijalno ugroženi dio stanovništva i može li poduzeti mjere da bogatiji građani ne plaćaju jeftino mlijeko ili kruh, kao ni što će se sa cijenama kruha i mlijeka dogoditi kada se poveća PDV na te proizvode. Poduzetnicima apel da ne dižu cijene nije dovoljan. Vlada, svjesni su, ima sve manje prostora u proračunskom okviru za pokrivanje takvih zahtjeva, no i oni s druge strane nemaju širok manevarski prostor. Da eventualno nešto ozbiljno namjerava poduzeti kako bi olakšala cjenovni pritisak poljoprivrednicima, dovoljan će signal biti to hoće li Vlada poduzeti određene mjere u područjima za koja je meritorna, poput primjerice cijene plavog dizela u uvjetima kada cijena goriva nastavlja prelaziti prije psihološke granice. U današnjim okolnostima izjave za narod s kojima Vlada nastavlja nisu dovoljno dobra taktika za ovladavanje gospodarskim procesima. Iako ne uživa jaku potporu svojih kolega iz HUP-a, Ergović je zasad ipak znatno uvjerljiviji i realniji od Vlade.