Dok je zimsko sunce neki dan prelazilo preko obronaka Stjenjaka, u najvećoj uredskoj zgradi koja je osmišljena kao objekt nulte neto energetske potrošnje naporno se radilo.

Iz zvučnika na podu širio se zvuk koji oponaša zviždanje standardnih sustava za grijanje i klimatizaciju, koje zgrada koja se prostire na 20.439 kvadratnih metara na nadmorskoj visini od 1615 metara nema, niti joj trebaju. Generički zvuk cjevovoda služi za pozadinsku buku i radi psihologije radnog mjesta jer je Uprava shvatila da ljudima ne koristi potpuna tišina. Fotovoltni krovni kolektori pomjerali su se za niskim suncem čija je svjetlost u sutonu bila sve slabija. Do 13,35 sati taj je sustav proizveo više električne energije nego što je za rad u zgradi bilo potrebno, stvorivši višak energije za trosatni rad, a jedino mu je rad u podne prekinuo oblak koji se prevukao preko horizonta. Zaposlenici zgrade, koja je do najsitnijeg detalja dizajnirana za godišnju potrošnju nulte neto energije, još uvijek se prilagođavaju nakon što se prije šest mjeseci 800 inženjera, menadžera i pomoćnog osoblja Državnog laboratorija za obnovljivu energiju uselilo u zgradu vrijednu 64 milijuna dolara. Zgradu je savezna agencija sagradila kao primjer života u povoljnom i energetski superučinkovitom objektu. “To vam je kao zemlja čudesa”, kaže administrativni pomoćnik Jim Duffield. Većina uredskih zgrada potpuno je odvojena od okoliša. Svaki dan proveden u mehaničkim rovovima grijanja, hlađenja i procesiranja podatka jednak je radnome danu na bilo kojem drugom mjestu, no razlika je u utrošenoj energiji.

Odjel za potporu istraživanju u sklopu laboratorija u odnosu prema okolini djeluje poput zrcala ili spužve, s prozorskim rebrima koja lome svjetlost prema uredima i golemim betonskim labirintom u podrumskom prostoru u kojem se skladišti toplina, a ondje je svaki dan drukčiji. To je priča o 28. siječnju 2011. godine, danu koji sam nasumično odabrao kako bih vidio kako se živi u novoj građevini. Bio je to uglavnom sunčan dan, a temperatura od 18 stupnjeva Celzijevih bila je natprosječna za ovo doba godine. Sunce je izašlo u 7,12 sati. Središnje je računalo tad već užurbano radilo, pratilo svaki prikupljeni i potrošeni vat, nastojeći uravnotežiti neto potrošnju u razdoblju od 24 sata. Uprava je najavila da će taj cilj najvjerojatnije moći ostvariti tek početkom sljedeće godine, nakon što se dovrši izgradnja trećeg krila zgrade i parkirališnog kompleksa. Nakon što je sunce svanulo, fotovoltni kolektori počeli su pretvarati energiju već u 7,20 sati. Kad su zaposlenici počeli raditi, potrošnja električne energije, od punjača za mobitele do dizala, počela je rasti. Najveće opterećenje, uključujući i maksimalni pristup od 65 vata za svaku radnu jedinicu za sve uporabe, od osvjetljenja do rada računala, zabilježeno je u 9,40 sati. U to vrijeme, u informativnom centru u podrumu, gdje se procesiraju svi podaci tehnologijskog parka koji se prostire preko 21 hektra, rad je bio u punom zamahu, a vrhunac potrošnje energije zabilježen je u 10,10 sati. Informacijski centar najveći je potrošač energije u kompleksu, ali i jedan od najvećih proizvođača topline koja se preusmjerava radi grijanja drugih dijelova zgrade. “Sve je u ovoj zgradi izgrađeno na potpuno drukčiji način”, kaže Jerry Blocher, viši upravitelj projekata u tvrtki Haselden Construction, koja je glavni izvođač radova. Komercijalne zgrade troše godišnje oko 18 posto ukupne energije u Sjedinjenim Američkim Državama, a mnoge od njih sagrađene su bez ikakvog razmišljanja o uštedi.

Pristup ostvaren u laboratoriju za istraživanje energije, koji spada pod savezno Ministarstvo energetike, nije napredna znanost. Nema toga golemog solarnog kompleksa koji bi mogao zamaskirati šarolike grijehe tradicionalnog dizajna, ali trebalo bi nanovo razmisliti o svemu, do najsitnijeg detalja, kako bi se vat po vat usmjerili prema izgradnji objekata budućnosti. Menadžeri se čak ponose činjenicom da u njihovoj zgradi gotovo ništa nije novo. Postojeća tehnologija, koja je učinkovita u potrošnji energije i sredstava, dizajnere je vodila u otkrivanju “tajne točke”, nulte energije koja nije složena niti preskupa. Preko 400 različitih skupina, od dužnosnika vladinih agencija do korporacija i arhitekata, pregledalo je zgradu otkako su se ljetos ovamo doselili prvi zaposlenici. “Radi se o izvedivoj tehnologiji”, kaže Jeffrey Baker, voditelj terenskog rada laboratorija u Goldenu, koji posluje pod Ministarstvom energetike. “To je živući laboratorij.” Neke tehnike i trikovi stari su koliko i najpoznatije europske katedrale, koje unutar masivnih konstrukcija zadržavaju toplinu, što je nadahnulo gradnju podrumskih betonskih labirinata. Kao što graditelji još od vremena piramida znaju, svjetlost se može lomiti prema potrebi, naprimjer putem prozorskih rebara koja svjetlost preusmjeruju prema bijelim pločama koje su postavljene iznad radnih stolova kako bi smanjili potrošnju energije. Ima stvari na koje se zaposlenici još uvijek navikavaju. Kako bi se postigla nulta neto potrošnja energije u 24 sata, glavna je meta bila rasvjeta.

Dizajneri su pregradne zidove prostora za rad smanjili na 106 do 137 centimetara kako bi povećali kretanje prirodnog svjetla i zraka, a zbog smanjene privatnosti neki su se zaposlenici pobunili. Uredi menadžera nemaju stropova kako bi se omogućio pristup prirodnom svjetlu. “Otvoreni uredski prostor svakako je novost”, kaže Andrew Parker, inženjer koji radi ovdje. “Rado biste bili kraj nekoga tko je tih.” Kako bi dobila certifikat vrhunske gradnje po principima zelene tehnologije uz razuman trošak, agencija je morala donijeti čitav niz kreativnih odluka. Kružni čelični potporni stupovi sagrađeni su od cjevovoda zemnog plina dugog 914 metara, koji je bio sagrađen po starim energetskim standardima i nikad nije iskorišten. Drveni ukras u predvorju izrađen je od 310 borovih trupaca koje je uništila najezda potkornjaka na zapadu SAD-a. Na kraju su troškovi izgradnje svedeni na tek 2800 dolara po četvornom metru, što je, prema podacima izvođača radova, znatno manje od prosječnog troška izgradnje superučinkovitih komercijalnih uredskih zgrada. Druge su aspekte dizajna temeljili na promatranju ljudske prirode. Naime, ljudi troše znatno manje papira kad dijele jedan printer do kojeg moraju hodati jer se nalazi u prostoriji za kopiranje. Također troše manje energije, kako tvrdi Uprava, kad znaju koliko troše. Monitor u predvorju prati stvarnu trenutnu potrošnju osam različitih veličina, a na zaslonu računala pokaže se mala ikona kad središnje računalo zabilježi optimalne uvjete za otvaranje onih prozora koji se otvaraju ručno. Drugi su prozori, pak, teže dostupni pa se otvaraju putem računala. Važan je element i nova raspodjela smjenskog rada.

Zaštitari dolaze na posao u 17 sati, nekoliko sati ranije nego u standardnim uredskim zgradama, kako bi se uštedjelo na korištenju rasvjete. Baš kao tehnologija, i upravljanje energetskim ponašanjem eksperiment je koji traje. “Zasad se ljudi uzorno ponašaju”, kaže Ron Judkoff, voditelj programa laboratorija. “Vrijeme će pokazati možemo li ljude educirati ili će se s vremenom početi pojavljivati uređaji kao što su aparati za kavu i slično.” Ako je suditi po Anthonyju Castellanu, program obuke itekako daje rezultate. Castellano se u istraživačkom laboratoriju zaposlio lani nakon što je nekoliko godina radio u privatnom sektoru. Kaže da je toliko posvećen energetskoj učinkovitosti da ga to i noću prati. “Djeca na mene viču jer stalno gasim sva svjetla”, kaže Castellano. U 17,05 sati solarne ćelije prestaju proizvoditi električnu energiju. U sumrak, oko 17,55 sati, potrošnja rasvjete nakratko naglo poraste. Pet minuta kasnije sustav za upravljanje zgradom započinje dvosatni ciklus gašenja svjetala. Zaposlenicima koji ostanu kasno raditi na računalu nekoliko puta zasvijetli upozorenje o gašenju. Stol Jima Duffielda okružen je amarilisom, afričkim ljubičicama i ružičastim tekomama i redovita je točka u obilasku zgrade. Ako je zgrada živući eksperiment, kaže, onda je njegov stol eksperiment unutar eksperimenta. Kolege se zaustave da se našale o njegovim biljkama, ali smatraju i da poboljšavaju zdravlje. “Moje cvijeće smatraju sustavom za reapsorpciju ugljičnog dioksida”, kaže. “Tropske tekome u mojoj kući tijekom zime ne rastu”, kaže. “A ovdje rastu cijele godine.”

Kirk Johnson

Građevinski sektor

Energija sunca za održivu gradnju

Impact poduzetništvo

Olakšavaju život pacijentima: Hrvatske tvrtke napravile čuda od tehnike, prvi prototipi već se testiraju