Od početka godine u hrvatskom zdravstvu su se dogodile velike promjene. U procesu informatizacije primarne razine zdravstvenog sustava došlo se do implementacije e-recepta i e-uputnice za primarni laboratorij. Neki od naših pacijenata se sada razbolijevaju znatno lakše, gotovo sa zadovoljstvom, jer nakon što sami postave dijagnozu i odrede terapiju, dovoljnoj je otići u najbližu ljekarnu i podignuti lijek koji je stigao elektronički. Još ima doktora koji im prave probleme, ali to će doći na svoje kad doktori shvate poentu. Drugi, poglavito kronični bolesnici, više i ne žele ozdraviti jer bi bili uskraćeni za zadovoljstvo korištenja e-recepta. Sve u svemu, e-recepti funkcioniraju dok ne zakaže nešto u složenom sustavu slanja, obrade i povrata informacije. A to se događa često. Priča o e-uputnicama je nešto drukčija. Njihova je primjena od početka sučena s teškoćama koje upućuju na zaključak da kreatori sustava nisu predvidjeli sve situacije koje se događaju u praksi. Kako i bi kad sami nisu “doktori iz neposredne proizvodnje”, a oni doktori koji ih savjetuju odavno su napustili praksu i ne sjećaju se kad su zadnji put čuli “samo da pitam” – sintagmu koja svakog praktičara podsjeća na vrijeme kad je donio odluku o studiranju medicine i navodi na tjeskobne zaključke.

Bez odgovora
Unatoč urođenom optimizmu ne mogu ne izraziti sumnju u uspješan i svrhovit ishod skupog i mukotrpnog procesa informatiziranja zdravstva onako kako se provodi u našoj zemlji. Ako ipak sve završi sretno i uspješno, uštedjet će se i novac i vrijeme. U uspjeh informatizacije, a time i u spomenute uštede, čvrsto vjeruju uprave pripadajućih nam domova zdravlja. Izgleda da oni misle da imaju pravo prisvojiti najavljene pozitivne financijske učinke ministrovih reformskih napora pa su već iznašli način na koji će nam ukrasti novac. Naime, svaki od nas zakupaca poslovnih prostora u vlasništvu doma zdravlja već godinama plaća zakupninu čiji maksimalni iznos određuje ministar zdravstva. U domovima zdravlja su se dosjetili da bi na taj iznos mogli dodati i PDV. Retrogradno! Od siječnja 2010. godine! Prijete tužbama, ovrhom i pljenidbom imovine. Bojim se otmice nekih pacijenata koji su stalno u ordinaciji pa bi ih se moglo zaplijeniti kao inventar. Nakon početnog čuđenja uslijedila je naša reakcija u obliku upita nadležnim ministarstvima. Traženo je od ministra zdravstva i ministra financija da se izjasne glede ovog pitanja. Nažalost, na ponovljene upite upućene ne samo iz HUP-a već i drugih udruga liječnika do danas nije stigao odgovor. Izgleda da je pitanje bilo teško ili krivo naslovljeno. U prvom slučaju bi trebalo probati s nekim lakšim pitanjem, npr. koliko ima nogu domaća kokoš prirodno rođena i bez prirođenih tjelesnih mana. Kad se imenuju radne skupine i druga stručna tijela i kad donesu zaključak, moglo bi se oprezno ponoviti prvo pitanje. Ako je pak naš upit krivo adresiran, možda bismo ga mogli uputiti ministru obrane pa da nas savjetuje kako se obraniti od svakodnevnih nasrtaja činovnika i mutikaša koji parazitiraju na zdravstvenom sustavu i šire od njega.

Čuda se događaju
Uz domove zdravlja je vezan još jedan ministrov reformatorski potez. To je izdvajanje službi za hitnu medicinsku pomoć iz sastava doma zdravlja i njihovo organiziranje kao posebnih ustanova. Ministar tvrdi da će promjene u načinu rada tih službi omogućiti svakom hrvatskom građaninu pružanje hitne medicinske pomoći unutar 20 minuta. Ne bih se u to kladio. Ali sam prilično siguran da najavljene promjene neće uznemiriti uprave domova zdravlja jer one ni do sada nisu imale pojma što se događa u hitnim ambulantama. I u bolnicama se događaju velike stvari. Podijeljene su u kategorije kao u boksu. Tako imamo supertešku ili nacionalnu kategoriju, zatim srednju ili regionalnu i konačno perolaku ili lokalnu kategoriju. Sada su svi doktori u najviše kategoriziranim bolnicama polubožanstva. Besmrtni su bez obzira na stopu smrtnosti među svojim pacijentima. Očekujemo da ih ministar uskoro beatificira. Jedina zapreka bi moglo biti dokazivanje barem dva čuda po pojedinom doktoru. A čuda se doista događaju – u zapuštenim selima, na udaljenim otocima i pretrpanim ordinacijama obiteljskih doktora u kojima se radi i bez osnovne medicinske opreme. Čudo samo po sebi.