Liu Ming radi, spava, posreduje i pije čaj u kocki koja njegovom stanu u potkrovlju daje dozu intimnosti. Veliki stan odlučio je smanjiti i učiniti udobnijim. Kuće, koje su bile utjelovljenje mnogih snova, sve su manje, a industrija malenih kućica raste jer ljudi u svojim domovima tragaju za utočištem, bijegom i ispunjenjem.

Liu Ming u Kaliforniji predaje feng shui i kinesku medicinu te živi u stanu u potkrovlju od 102 četvorna metra. “Nema tu udobnosti”, opisuje svoj prostrani stan. Stoga je ugradio kocku od pleksiglasa i šperploče, sastavljenu od ploča veličine dva metra, koja mu služi kao prostor za meditaciju, spavanje, učenje i ispijanje čaja. “Feng shui uči nas o skladu u prostoru u kojemu živimo”, izjavio je za Times. “Kocka je nastala iz potrebe za udobnošću koja mi ujedno omogućuje da imam i velik otvoren prostor.” Mikrokuća ili mikroprostor postao je sredstvo promjene, a možda čak i postizanja spokoja. Na svojem imanju od šest hektara u planini Catskill udaljenoj dva sata vožnje sjeverno od New Yorka, Sandra Foster stvorila je kuću iz svojih snova tako što je lovačku kućicu pretvorila u 12 četvornih metara viktorijanskog stila. “To je moje utočište.” Nema kupaonice niti kuhinje, no to je prostor koji zamišlja od svoje petnaeste godine kad je njezina obitelj ostala bez doma. To je mjesto koje joj “ispunjava dušu”, ukrašeno lusterima i porculanom. “Ako nemate dom, ne možete osjetiti da negdje pripadate”, izjavila je za Times. “Nemate života ni duše.”Osim ako se ne nalazi u dvorištu. Kućice koje proizvode Kithaus, ModernShed and ShelterKit u obliku montažnih ureda, igraonica i kabina za plažu prodaju se već od 10.000 dolara. S obzirom da starinski marketinški stavovi o brzoj zaradi na kući više ne vrijede, ljudi traže načine kako da budu sretni bez selidbe. Stoga je kućica postala bijeg od svakodnevnog kućnog života. “Ljudima iz moje generacije, koji sada imaju pedesetak godina, snovi iz mladosti nisu se održali, ali sada imaju nešto novca i zemlje”, kaže Will Bruder, arhitekt iz Phoenixa koji dizajnira male i lagane strukture koje su poslužile kao inspiracija za modernističke kućice.

“Radi se o tome što smo mogli ili trebali postići”, kaže. Matilda McQuaid, viša kustosica u Državnom muzeju za dizajn Cooper-Hewitt, za Times je rekla: “Možete zakoračiti u drugu sferu samo nekoliko koraka dalje od vašeg doma.” Ili u samom domu. Prijenosne, montažne kućice velike su tek nešto više od devet četvornih metara i potpuno se uklapaju u kult. HabiHut, materijal za izradu jedne sobe, teži oko 180 kilograma, može se sklopiti u kutiju dva metra duljine i stoji 2500 dolara. Iako kupci strukture koriste kao urede, lovačke čeke i ribarske kućice, HabiHut bi se mogao proširiti na druga tržišta, na primjer, zemlje Trećeg svijeta, područja pogođena katastrofama u kojima ljudi ostaju bez domova i područja na kojima žive beskućnici. Već ih koriste u Keniji i Haitiju. Tvrtka HabiHut nada se da će izgraditi čitavo naselje za ljude koji su ostali bez doma nakon nasilnih napada u kenijskom Gilgilu. Bilo bi to selo HabiHutova, a ljudima bi omogućili vodu, sanitarni čvor, stanicu za napajanje mobilnih telefona i solarni kolektor. “To je sve što vam treba”, kaže Sean Weas iz tvrtke HabiHut. Takvi samostalni, cjeloviti i zaštitni objekti možda će postati budućnost stambenih objekata, čak i u većem obliku. Kao što je Masamichi Katayama, kultni japanski dizajner koji je uređivao prostore za Godivu, Nike i Uniqlo na Manhattanu, za Times izjavio: “Želim stvoriti zgradu koja će sadržavati sve potrebne objekte, kao što je bolnica, škola, hotel, trgovine maloprodajne robe želim stvoriti grad u zgradi”.

Anita Patil

Komentare šaljite nanytweekly@nytimes.com