Kada je Vlada već odlučila centralizirati nabavu određenih roba, vrijeme je da se razmisli i o centralizaciji nabava građevinskih radova. Ideja je to Udruge poslodavaca u građevinarstvu HUP-a koji smatraju da bi se tako stvorile materijalne uštede, omogućila standardizacija kvalitete i postupaka nabave te omogućila kontrola, a u konačnici racionalnije trošio novac. S manje ljudi, ali stručnije osposobljenih, u koordinaciji s državnom riznicom dobila bi se puno veća efikasnost.

Razvlašteni ministri
Ideja je jednostavna i polazi od činjenice da su građevinski radovi usitnjeni po ministarstvima, pa se događa da stanove gradi ili obnavlja kuće Ministarstvo branitelja, Ministarstvo graditeljstva, Ministarstvo regionalnog razvoja, što je samo jedan primjer. Zdenko Karakaš, direktor UPG – HUP-a kaže da se prema uzoru na njemačku praksu sličnih agencija na pokrajinskim razinama treba oformiti posebna agencija koja bi u suradnji s državnom riznicom realizirala građevinske projekte. Ona zbog specifičnosti i potrebne stručnosti ne bi trebala biti uklopljena u neki opći centralni sustav javne nabave jer bi njezine obveze bile puno šire. Bitno je razdijeliti nadležnost za planiranje, donošenje odluke od realizacije, kaže Karakaš, i dodaje da je tako učinjeno kod gradnje prometnica bilo bi manje naknadnih radova i izmjena što sve poskupljuje projekt. “Jedino negativno u tom konceptu je da bi ministri izgubili svoj utjecaj i moć koju sad imaju ugovaranjem poslova kroz autonomno upravljanje novcem od početka do kraja projekta”, kaže ironično Karakaš.

Njemački koncept ostavlja određivanje prioriteta i pripremu projekta ministarstvima, a u njihovim proračunskim stavkama moraju biti osigurana i sredstva. Međutim, prema tim ulaznim parametrima, nova agencija bi provodila natječaje za projektiranje i izvođenje radova, kontrolu, a na kraju bi preuzimala objekte uime države te ih davala korisnicima koji mogu biti i ministarstva. Usko bi surađivala s državnom riznicom. Razradili bi se, bilo posebno, bilo kroz Zakon o javnu nabavu, opći uvjeti poslovanja, ugovaranja i kontrole s istim standardima. Postepeno bi se pod isti model nabave mogla uvesti i državna poduzeća ili lokalna i regionalna uprava. “Ova je kriza prilika da se racionalizira, standardizira i optimizira cijeli proces na korist naručitelja i izvođača radova. S agencijom se ne bi moglo dogoditi da kvaliteta izgrađenih objekata varira, a također ni da se cijene drastično razlikuju, bilo osnovnih, bilo naknadnih radova. Znatno bi se smanjila i mogućnost manipulacija i ostvarile uštede”, objašnjava Karakaš.

Pitanje političke volje
Osim toga praćenje s jednog mjesta omogućilo bi da se više ne događa da ostaje neutrošen novac za projekte ako oni nisu realizirani tijekom proračunske godine. Uvođenjem jedinstvenih standarda ne bi se mogle više dogoditi ni varijacije s dodatnim radovima kao dosad. Kada se za građevinske radove naprave standardi nabave i ugovaranja koja uzimaju u obzir pri cijeni trošak gradilišta, cijena rada, faktor režija, uprava, troškovi strojeva i slično lagano se izračuna, uključujući i koliko svaki naknadni ili nepredviđeni rad stoji. Karakaš je svjestan da bi bilo loše uvesti agenciju preko noći. No apelira na državu da napravi analizu troškova i kadrova po ministarstvima i javnim poduzećima. “Ideja je provediva. Berlin primjerice investira u građevinarstvo više nego naša Vlada kroz proračun, ali se svime upravlja s jednog mjesta. Samo je pitanje postoji li politička volja”, zaključuje Karakaš.

Stručni kadar

Manje zaposlenih
Agencija bi imala svoje inženjere, pravnike, stručnjake za nabavu. Ne bi trebalo zapošljavati nove, nego kadar preuzeti iz ministarstava koja sada imaju svaki svoj odjel za istu svrhu. Ukupan broj u upravi bi se tako smanjio, a oni izabrani dodatno bi se educirali.