Od posljednje inicijalne javne ponude dionica na Zagrebačkoj burzi prošlo je dvije godine. Tada je na domaćem tržištu kapitala bila prava “navala” novih dionica. Tvrtke Ina, Hrvatski telekom, Atlantic grupa, Magma, Veterina i Optima telekom odlučile su prikupiti dodatan kapital preko burze, što su građani objeručke prihvatili te masovno kupovali vrijednosne papire.

“Inicijalne i sekundarne javne ponude dionice kao i izdanja obveznica, odnosno bilo koji oblik ‘izlaska na burzu’, odraz su trenutnog stanja na tržištu kapitala. Svaki ulagatelj želi što povoljnije plasirati svoja sredstva, što jeftinije kupiti dionicu, odnosno obveznicu, uz što veći prinos. S druge strane kompanija želi skupiti što više kapitala, odnosno zadužiti se pod što povoljnijim uvjetima”, smatra predsjednik Uprave Erste vrijednosnih papira Hrvoje Krstulović. Tada je oko 44.300 građana kupilo dionice Ine, 26.000 dionice Atlantic grupe, 12.000 dionice Magme, dok je čak 350.000 ljudi kupilo dionice Hrvatskog telekoma. Od tada je nastupila najveća kriza od Velike depresije prošloga stoljeća, tržište se srušilo, vrijednost dionice se strmoglavila i velik novac je izgubljen. Euforija koja je počela krajem 2006. i svoj vrhunac dotaknula krajem 2007. odjednom je isparila. Dio građana koji su mahnito kupovali dionice, pri čemu neki uopće nisu ni znali što kupuju, vjerojatno se više nikada neće vratiti na burzu. Promatrajući s današnje perspektive, pitanje je jesu li IPO-i bili uspješni i za koga?

Magma na rubu
“Ako gledamo cjenovno, ovisi o pojedinoj dionici. Ako gledamo u sukusu da se (i) tim aktivnostima stvaralo osnovno znanje i poimanje tržišta kapitala, onda dugoročno mislim da da jer ili su se stjecala iskustva aktivnog/aktivnijeg trgovanja ili onoga poznatog ‘buy and hold’. Ipak, činjenica je da je globalna kriza utjecaja na cjenovna kretanja”, kazao nam je broker koji je želio ostati anoniman. No kaže da su inicijalne ponude dionica u Hrvatskoj bile vrlo uspješne. “Tržište kapitala u Hrvatskoj je mlado i nerazvijeno, možemo reći tek 15-ak godina, da bi investitori i upravitelji sredstvima nešto naučili. Treba i vremena i aktivnosti. Glavna poruka i za ovu godinu je da je tržište kapitala sekundarno ‘srce’ sustava u kojem živimo, uz poduzetništvo kao prvo i primarno, i ne treba bježati od njega, već što više raditi s njime ili na njemu”, kaže broker.Roman Rinkovec, donedavni investicijski savjetnik brokerske kuće Credos, kaže da su IPO-i nedvojbeno bili uspješni(ji) za izdavatelje. “Možemo nedvosmisleno konstatirati da su svi redom IPO-i uspjeli – za izdavatelje, odnosno one dotadašnje suvlasnike koji su dionice prodavali. Što je njihova cijena na tržištu više pala, to su oni bolje prošli”, ističe Rinkovec. Nažalost, nastavlja Rinkovec, “osim malih ulagača i mirovinski fondovi su kupnjom takvih izdanja u međuvremenu prilično osiromašili svoje portfelje, a pritom je prilično nejasno zašto su se kupovale dionice čiji su izdavatelji u startu najavljivali niz godina borbe za profitabilno poslovanje i isplatu dividende (Optima), ili pak dionice kompanije potpuno okrenute trgovini bez ikakvih nekretnina u vlasništvu (Magma)”. Cijena dionica Magme u IPO-u bila je 238 kuna, a prošlu godinu zaključila je na 26,5 kuna. Dionica je pala 88,9 posto, a dividenda je isplaćena jedino 2008., i to dvije kune po dionici. Od tada Magma ima velike financijske probleme i našla se na rubu bankrota. Atlantic grupa je na burzu izašla u studenome 2007., mjesec dana nakon HT-a. Dionica se u IPO-u kupovala po 935 kuna, dok je 2010. zaključila na 805 kuna. No bez obzira na pad cijene dionice na burzi, Atlantic je, uz HT, jedina “IPO” kompanija koja redovito isplaćuje dividendu. Nagrada dioničarima je 2008. iznosila 4,7 kuna po dionici, dok je prošle godine bila 8,5 kuna, što se može promatrati kao uspjeh jer Atlantic svake godine jamči isplatu dividende u određenom postotku dobiti.

‘Burzovni tsunami’
“Atlantic je u zadnji čas iskoristio ‘burzovni tsunami’ kako bi prikupio sredstva. Tada se već, naime, u prvim danima trgovanja tom dionicom nakon IPO-a osjetilo da Hrvatska prestaje biti Eldorado, što, nažalost, mnogi nisu shvatili, a posebno oni koje ocjenjujemo, između ostalog, i prema njihovim reakcijama na gospodarske potrese”, kaže Rinkovec. Hrvatski telekom je u posljednje tri godine isplatio ukupno 93,06 kuna po dionici, odnosno 29,56 kuna 2008., 29,99 kuna 2009. te 34,05 kuna prošle godine. Dioničari koji su na IPO-u kupili paket od 63 dionice i u posljednje tri godine ostali na tom broju, bez obzira na “besplatne” dionice koje su dobili ako ih u prvoj godini nisu prodavali, do sada su dobili ukupno 5896 kuna dividende. Rinkovec kaže kako je poznato da se najviše javnih ponuda za kupnju dionica na burzama pojavljuje upravo kada su na vrhuncu. “Tu su izdavatelji često vrlo dobri prognostičari i znaju jako dobro osjetiti trenutak kada se može postići najbolja cijena ili čak prodati. To je tako u svim zemljama i na svim tržištima, euforija za bilo čime masno se naplaćuje”, smatra Rinkovec. S obzirom na sve što se u posljednje dvije godine dogodilo na tržištu kapitala, mnogi su naučili vrijednu lekciju. Euforiji tu nema mjesta i racionalno se mora ulagati. “Tijekom razdoblja držanja neke dionice mogu se dogoditi mnogi neočekivani događaji, pozitivni i negativni, koji se ne mogu predvidjeti, a imaju znatan utjecaj na vrijednost dionice. Takav događaj može biti od prirodnih poremećaja do pojavljivanja strateškog ulagača koji daje znatnu premiju na trenutnu cijenu dionice. Nema pravila i sigurnih predviđanja ni o jednom od takvih događaja tako da se prilikom dugoročnog ulaganja u kompaniju treba u najvećoj mjeri oslanjati na dugoročne fundamentalne pokazatelje poslovanja kompanije”, zaključuje Krstulović. Dodaje kako su IPO-i potrebni i s nestrpljenjem očekuje ciklus na tržištu kapitala kada će ponovo “krenuti IPO-i”, što će dodatno probuditi zanimanje za tržište i povećati volumene.