Film “Kraljev govor” skupio je zadivljujućih 12 nominacija za nagradu Oscar, a to se možda ne bi dogodilo da nije bilo britanskog biznismena koji posluje na riskantnoj granici filma i glazbe.

Neobičajenim poslovnim postupkom koji će možda dovesti do renesanse u filmskoj glazbi, tvrtka Cutting Edge Group sa sjedištem u Londonu i njezin izvršni direktor Philip Moross zapravo su kupili glazbu iz filma “Kraljev govor” još prije nekoliko mjeseci. Ta su sredstva producentima filma omogućila da angažiraju Alexandrea Desplata, nagrađivanog francuskog skladatelja čija je skladba zaradila jednu od nominacija, i Londonsku filharmoniju, a ne neki mali ansambl, da snimi glazbu za film.“Željeli smo glazbu koja će biti dostojna filma”, komentar je Iaina Canninga, producenta “Kraljevoga govora”, na odluku da se odreknu prava na glazbu u zamjenu za sredstva koja su im omogućila da stvore kvalitetnu glazbu. Za Cutting Edge je rekao da “stvaraju inflaciju u glazbenom proračunu”. Uloga kakvu imaju tvrtke poput Cutting Edge razlikuje se od filma do filma. Iako redatelj i producenti i dalje upravljaju kreativnom dimenzijom, tvrtka im omogući glazbenog suradnika koji im savjetuje koje pjesme da uključe, kako da riješe pitanje prava te angažiraju skladatelja koji piše glazbu. Također im može osigurati studio za snimanje, nuditi usluge vlastite diskografske kuće, rukovoditi pravima objavljivanja i distribuirati glazbu u drugim oblicima nakon što film dođe u kina. Međutim, novac koji se ulaže u filmsku glazbu polako se smanjivao u posljednjih deset godina, uglavnom zbog piratstva, mogućnosti jeftinog učitavanja na računala i drastičnih rasprodaja CD-a. Što se tiče pisanja glazbe za film, šačica skladatelja i dalje je vrlo uspješna, naprimjer Hans Zimmer, Nijemac koji je ove godine nominiran za nagradu za Oscar za glazbu u filmu “Početak”.

No, skladatelji se žale na žestoku konkurenciju, sve manju zaradu i redatelje, producente i voditelje studija koji često nemaju sluha i novac bacaju na posebne efekte i glumačke zvijezde, a sredstva za glazbu zapostavljaju. Međutim, Philip Moross, koji je odrastao u Južnoafričkoj republici i studirao molekularnu biologiju u Londonu, odlučio je promijeniti odnose u toj jednadžbi. Godine 2008. s partnerom je podigao kredit od 15 milijuna dolara kako bi mogli unaprijed platiti prava na glazbu iz filmova kojima Cutting Edge bude pružao ili bude posredovao u pružanju usluga. Iako se radi o relativno malim iznosima, producentima koji se jedva uspiju pokriti i više su nego privlačni. Cutting Edge obično plaća od 50.000 do 200.000 dolara, što se dodaje zadanim sredstvima za glazbu pa ukupno ispadne oko 300.000 do 500.000 dolara za film čija produkcija, naprimjer, stoji 20 milijuna dolara. Producenti su, zapravo, zaštićeni od rizika jer se odriču zarade u budućnosti radi novca koji je odmah dostupan. Cutting Edge potom nastoji zaraditi od prodaje nosača zvuka s glazbom iz filma, notnih zapisa i tantijema po svakoj kupljenoj ulaznici za kino, od prodaje glazbenih sekvenci oglašivačima i naknade za prikazivanje filma na televiziji. Prošle je godine, prema riječima Morossa, Cutting Edge surađivao na 100 filmova. Do danas su, kaže, uložili u 124 filma, a rastom smatraju porast kapitala i suradnju s producentima kojima su sredstva potrebna. A to znači da je cilj Hollywood, gdje se snimaju veliki filmovi s većim sredstvima, ali i većim rizikom, čega je Moross itekako svjestan. “Američki pločnici”, kaže Moross, “zatrpani su tijelima britanskih poslovnjaka”.

Michael Cieply