Prvi put od 2001. godine mirovinski su fondovi preuzeli glavnicu poslovanja nad bankama te postali glavni izvor kapitala u europskoj industriji privatnih ulaganja. Tako su potpomogli i kvartalne prihode od ukupno 71,8 milijardi eura da udjelom od impresivnih 4,5 milijarde eura. Taj je porast od 19 posto u odnosu na proteklu godinu usklađen i s porastom u ostalim sektorima čiji su se prihodi gotovo udvostručili od 27,5 milijardi eura iz 2004. godine. Banke su, međutim, povećale doprinos kvartalu od 5,1 milijardi na samo 11,9 milijardi eura.

Vrijeme za akciju
Ponovno rađanje mirovinskih fondova kao glavnog izvora financiranja bilo je pozdravljeno od strane industrije koja inače preferira dugoročnija ulaganja. Grupacija mirovinskih fondova funkcionirala je prilično usporeno radi diverzifikacije vlastitih portfelja na razne alternative poput privatne imovine, no čini se da je konačno došlo i vrijeme za tu akciju. Američki mirovinski fondovi tako čuvaju oko osam posto svoje imovine u obliku privatnog kapitala, dok europski to čine sa samo četiri do pet posto imovine. Treći najveći izvor kapitala jesu tzv. fondovi fondova koji svojom imovinom kontribuiraju s oko 13 posto. Situacija s fondovima fondova, međutim, nije znatnije promijenjena u odnosu na proteklu godinu, no više je nego udvostručena prema 2004. godini. Taj se porast tumači činjenicom da su se investicije u privatni kapital konačno otvorile većem rangu ulagača, posebno manjim mirovinskim fondovima koji možda do sada nisu imali pristup najvećim kapitalnim fondovima. Velika Britanija jedno je od samo dva tržišta koja su porasla više u odnosu na uloženi iznos u državu. Drugo takvo tržište je Švedska koja zajedno s Velikom Britanijom neto izvoznik fondova. Francuska je porasla jednako u omjeru na investicije u zemlju, no ostale zemlje sačinjavaju ipak samo neto uvoznici fondova. Povrat na ulaganje u privatni kapital porastao je unutar cijelog financijskog sektora tijekom 2005., a dugoročni pokazatelji pokazuju da bi prosječan povrat mogao iznositi i do 10,3 posto. Postoji, međutim, mala opasnost od smanjenja iznosa povrata na uloženi kapital dođe li do prevelikog ‘booma’ među fondovima, no analitičari tvrde kako je vjerojatnost za takav razvoj događaja ipak minorna. Naime, riječ je o sasvim novom načinu relociranja i alokacije uloženih sredstava, a diverzifikacija je znatna te je rizik od gubljenja većih iznosa sveden na minimum.

Minimalni rizik
Tako se cjelokupna industrija fokusira na vrijednost ulaganja naspram špekulativnih nagađanja kako bi se povećala efikasnost kompanija te im se na taj način povećala cijena za razliku od uobičajene ‘kupi jeftino – prodaj skupo’ metode. Još jedan izazov industriji predstavljat će prijetnja poreznih stopa koje se sada revidiraju u Velikoj Britaniji i Njemačkoj. Stručnjaci upozoravaju na alarmantno stanje u Njemačkoj gdje bi moglo doći do isušivanja protoka investicija ako se ne olakšaju porezne stope za ulaganje u privatni kapital.

Velika Britanija najjača u kapitalnim investicijama
Najveći dobavljač kapitala je Velika Britanija sa 29 posto. Za njom se nalaze SAD sa 24 posto, Francuska sa devet posto i Njemačka sa šest posto udjela u ukupnom kapitalu. Velika Britanija također ima i najveći udio i u investicijama i to sa 25 posto prihoda. Slijede ju Francuska sa 16 posto, Njemačka sa 12 posto, Španjolska sa devet posto i Nizozemska sa šest posto udjela u ukupnim investicijama.