Zagrebačka burza pod vodstvom predsjednice Uprave Ivane Gažić posljednjih mjeseci bilježi pojačan promet koji je “zakotrljala” dionica Ine. CROBEX je samo u dva mjeseca porastao tridesetak posto.

Prilikom potpisivanja aneksa sporazuma o suradnji spomenuli ste i uvrštavanje stranih kompanija na ZSE. Ima li tu kakvih pomaka?
Još radimo na izmjeni pravila koja će to omogućiti.

Regulatori su nedavno izrazili želju za osnivanjem regionalne burze pod tzv. miločerskom inicijativom. Je li taj sporazum burzi protupotez?
Kao što je rečeno na potpisivanju, ovaj je sporazum na snazi od 2007., puno prije “miločerske inicijative”. Tako da to nije nikakva kontra. S jedne strane to je naš stav i put kojim mislimo da treba ići kao aktivni sudionici na tržištu kapitala. Budući da su burze entiteti koji samostalno određuju poslovnu strategiju, mi za sada ne vidimo ekonomskog opravdanja za stvaranje nove burze. Teško preživljavamo ova vremena, a osnivanjem nove burze ne vidim što bi se dobilo na likvidnosti. Puno više se može ostvariti “cross-listingom”, prezentiranjem kompanija iz drugih zemalja u Hrvatskoj i obrnuto. Naši stavovi jesu drukčiji od “miločerske inicijative”, ali ovo nije nikakva protuinicijativa.

Neko se vrijeme govori o ‘cross-listingu’, no za sada nema konkretnih koraka. Postoji li mogućnost da se uskoro kompanije listaju i na drugim burzama?
Za Beogradsku burzu to će biti puno teže jer regulativa još nije na toj razini da dopušta uvrštenje stranih kompanija. Kod nas će to biti lakše jer je prema Zakonu o tržištu kapitala to moguće. Samo treba odrediti kriterije koji se moraju zadovoljiti. Prijedlog kriterija implementirali smo u nacrt novih pravila, sada ćemo vidjeti što će na kraju reći regulator. Hrvatske kompanije se ionako smiju listati na drugim burzama. Primjerice, tu je Londonska burza.

Koju biste dionicu iz regije voljeli vidjeti na domaćoj burzi?
Voljela bih vidjeti dionice onih kompanija koje već imaju nekakav ekonomski interes u Hrvatskoj, kao što su Krka, Gorenje, pa čak i Mol. Ne mislim izričito na te kompanije, ali to je tip kompanija koje već imaju razgranat biznis i koje možda imaju potrebu za prikupljanjem kapitala u Hrvatskoj. To su kompanije na koje ciljamo.

Jesu li na nedavnom predstavljanju kompanija iz regije u Beču postignuti kakvi konkretni dogovori?
Teško je procijeniti. Predstavnici neke kompanije imaju sastanke “jedan na jedan”. Svaki ulagač, koji želi raspraviti o nekoj njemu zanimljivoj temi s kompanijom, može se prijaviti za termin te tako dobiti oko sat vremena za razgovor. Investitorima to daje povjerenje u kompaniju i omogućava im da u nju poslije investiraju. Ne možemo znati jesu li oni investirali ili nisu. No sigurno je da tako podižemo razinu prisutnosti kompanije pred stranim investitorima. U Beču su bili austrijski investitori, skandinavski i iz drugih zemalja. Omogućena je vidljivost kompanijama da same sebe prezenitraju te da postanu zanimljivije ulagačima. To je još Pliva radila u “zlatnim vremenima” kada je bila izlistana u Londonu. Išla je na “road show” s poslovnim rezultatima kako bi srela postojeće i potencijalne buduće ulagače.