Kad je Dilma Rousseff lani izabrana za predsjednicu Brazila, izazvala je val euforije i Latinsku Ameriku dovela na prvu liniju ženske političke vlasti. Val izbora predsjednica počeo je tijekom devedesetih godina prošlog stoljeća: Nikaragvu, Čile i Panamu slijedili su Kostarika, Čile, Argentina i napokon Brazil.

Optimisti kažu da njihov uspon dokazuje da je u regiji u kojoj je mačizam itekako prisutan konačno razbijen “stakleni strop”.Uspon žena na položaje moći izravna je posljedica “zakona kvota”, koji trenutno provodi mnogo zemalja regije, a nalaže da 30 posto žena bude izabrano u izvršnu vlast.Prema podacima posljednjeg istraživanja koje je naručila Međuamerička razvojna banka, Ekvador se našao na prvom mjestu prema broju žena u zakonodavnoj vlasti s postotkom od 25 posto, a slijede ga Kostarika, Argentina i Peru.No, uspon žena ne odražava se u svim dijelovima društva. Iako prema podacima te razvojne banke čine 53 posto današnje radne snage u Latinskoj Americi, vrlo se malo žena nalazi na visokim položajima u poslovnom i financijskom sektoru, a plaće su im i dalje znatno niže od plaća muških kolega. I u drugim podučjima koje se tiču dobrobiti žena, kao što su tinejdžerske trudnoće i nasilje u obitelji, rezultati u regiji također su slabi.Jedno od škakljivih pitanja koje zbunjeni turisti koji posjećuju Buenos Aires često postavljaju Argentincima jest zašto je pobačaj dopušten samo hendikepiranim žrtvama seksualnog nasilja ili visokorizičnim slučajevima, a Argentina je bila prva zemlja Latinske Amerike koja je ozakonila istospolne brakove. Homoseksualni brakovi postali su zakoniti 2010. godine, a na isto će se uskoro odvažiti pet ili šest susjednih zemalja. Međutim, kad je Meksiko 2007. godine dekriminalizirao pobačaj, druge zemlje nisu slijedile taj primjer. Krajem 2008. godine urugvajski predsjednik Tabaré Vázquez uložio je veto na zakon o pobačaju koji je Kongres odobrio. U kolovozu prošle godine organizacija Human Rights Watch objavila je zabrinjavajuće podatke o pobačajima u Argentini: četiri od deset trudnoća završilo je pobačajem, a ta je stopa jedna od najvećih u Južnoj Americi unatoč novom vladinom programu koji omogućuje besplatnu zaštitu.

Prema posljednjem istraživanju Human Rights Watcha, u prosjeku 20 posto trudnoća u Južnoj Americi okonča se pobačajem; od njih se 4,5 milijuna obavlja ilegalno, a majka premine u 21 posto slučajeva. Neke su predsjednice pokušale liberalizirati rodnu politiku, ali tako su samo postale mete. Čileanska predsjednica Michelle Bachelet naišla je na burne reakcije kad je pokrenula kampanju za besplatne pilule za jutro poslije. 2009. godine konačno je uspjela nakon četvorogodišnje borbe. Predsjednica Brazila Dilma Rousseff povukla je potporu homoseksualnim brakovima i dekriminalizaciji pobačaja nakon što su je žestoko osudili brazilski biskupi i papa Benedikt XVI.Ne može se na ženske vođe uvijek računati da će predlagati politiku koja pogoduje njihovom spolu, kaže Marta Lamas, antropologinja sa Državnog autonomnog sveučilišta u Meksiku. “Zakon kvota ne jamči da će dužnosnice ustrajati na politici feminizma”, dodaje. Marta Lamas kaže da se ljevičarske vlade u regiji ne usude usprotiviti moćnim silama. “Katolička je crkva pobačaj pretvorila u svoju doktrinu i stijeg, a pritom je očigledno izgubila u borbi protiv homoseksualnosti.”Marianne Mollmann, ravnateljica Odjela za ženska prava pri organizaciji Human Rights Watch, potvrdila je da političko predstavljanje ne jamči ostvarivanje građanskih prava.Nisu sve žene feministice niti su svi muškarci ženomrsci, objašnjava. “Iako je političko predstavljanje ključno, nikad neće biti dovoljno za postizanje jednakosti”, kaže. Stvarna jednakost spolova u Latinskoj Americi, čini se, ne može se postići glasovanjem. Povijesni razlozi tomu jest mačistička kultura koja prevladava u Latinskoj Americi te snažne i patrijarhalne strukture regije koje su blisko povezane s katoličkom crkvom.

Međutim, utjecaj Rima nije sveobuhvatan. Diljem Centralne Amerike hramovi i propovjedaonice služe kao forumi za širenje političkih poruka, a malo je kandidata koji bi se usudili otuđiti se od crkve. No, kako kaže Marta Lamas, ima i onih “pseudoreligioznih”. U Meksiku, naprimjer, 80 posto spolno zrelih žena koje koriste kontracepciju čine vjernice. Čak i nakon pobačaja, kaže, malo ih je koje su spremne javno progovoriti u korist dekriminalizacije. “Ne boje se svećenika, već osude društva. Posve je jasno da se radi o dvostrukim mjerilima”, dodaje.U svojem romanu “El país de las mujeres” (Država žena) nikaragvanska spisateljica Gioconda Belli satirizira uloge moći u društvima u kojima je seksizam ukorijenjen. Napredak pripisuje snažnom, tradicionalnom ženskom arhetipu majke naspram pojmu zaposlene žene. “Paradoksalno je to što je besramni mačizam ženama omogućio da dospiju na važne političke položaje. Latinskoamerička matrona je snažna, a u razvijenim zemljama se majčinski arhetip raspao uslijed raspršenosti i disfunkcionalnosti obitelji”, kaže.Stanovnici Latinske Amerike možda su spremni da im majke dođu na čelo države, ali nisu spremni smatrati ih jednako vrijednim partnerima.

Matilde Sánchez, urednica u Clarín u Buenos Airesu, također piše romane.

Komentare šaljite na intelligence@nytimes.com