Dioničari Luke Ploče danas na Skupštini odlučuju o prijedlogu povećanja temeljnog kapitala sa 89 za najviše 132 milijuna kuna, kroz javnu ponudu do 330.000 novih dionica. Neizvjesnosti ne bi trebalo biti jer je Vladinom odlukom Fondu za privatizaciju i Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje (drže 61,2%) preporučeno da podrže prijedlog vodstva Luke.

Moguće torbarenje
Nasuprot tome, postupak javne ponude dionica još vrvi nepoznanicama, od cijene do jasnih pravila upisa i alokacije dionica u prvom odnosno drugom krugu. I u slučaju druge prošlotjedne odluke Vlade vezane uz Luku, o povlaštenoj prodaji 51.771 dionice zaposlenicima Grupe Luka Ploče po nominalnih 400 kuna, još nedostaju pojedinosti važne za tržište. Primjerice, hoće li se za dionice ponuđene po višestruko nižoj cijeni od tržišne definirati razdoblje veta prodaje (lock-upa), kad će se prodaja zaposlenicima realizirati te hoće li se pločanski “dokeri” koji nemaju novca iskoristiti pravo povoljne kupnje prepustiti inicijativi onih koji će im nuditi da to učine za njihov račun uz nešto zajamčene zarade. Ukratko, burzovno trgovanje Lukom Ploče u posljednje je vrijeme opterećeno manjkom informacija i “viškom” spekulacija i nagađanja. U protekla dva tjedna to je rezultiralo proklizavanjem tržišne cijene, s tim da im je u petak (dan nakon sjednice Vlade), pala dodatnih 4,4% na 1400 kuna. Desetak dana prije bile su oko 1800 kuna, a u odnosu na početak 2011. posljednja cijena je za 268 kuna ili 16% niža. Kao što je skupštinski prijedlog povećanja kapitala uz pravo prvenstva upisa za postojeće dioničare (na dan 31. siječnja) prvotno potaknuo potražnju i rast cijene, tako nije iznenađujuće ni što je nakon premašenih 1800 kuna s približavanjem skupštine uslijedio pad. Na njoj se ipak donosi odluka o izdanju novih dionica za koje se očekuje niža cijena upisa od tržišnih razina. A burzovnoj cijeni u osnovi nije pogodovala ni objava da bi vlasnicima 23% dionica iz državnog portfelja uskoro trebale postati stotine zaposlenika (ukupno ih je 746) koji će ih steći po samo 400 kuna. No, sva ta objašnjenja oslanjaju se na pretpostavke koje nisu posve izvjesne. Koliko će zaposleničke dionice biti uteg za burzovnu cijenu ovisi o lock-upu, kako će se on definirati te hoće li se spriječiti torbarenje. Osim toga, potencijalni su investitori uskraćeni i za konkretnija pravila upisa i alokacije. Hoće li se, primjerice, postojećim dioničarima sudionicima prvog kruga (bez HFP-a i HZMO-a) odrediti da na jednu dionicu u vlasništvu mogu upisati 3 ili 4 nove ili takvih ograničenja neće biti?

Manji državni udjel
Potonje bi u slučaju “poticajne” cijene učinilo besmislenim drugi krug i s razlogom izazvalo prijepore. To prije što bi pritom državni udjel sa 61,2% pao na 24,5%, a po prodaji 51.771 dionice zaposlenicima i na 15,3%, uz utrženih 20-ak milijuna kuna.